Preskoči na glavni sadržaj

Šipovčani i Kaščani u strahu od migranata: "Ovome ludilu treba stati u kraj"

S padom temperature i sniježnim oborinama u središnjem dijelu BiH, sve više se aktivira južna migrantska ruta prema Hrvatskoj koja ima nekoliko krakova, a u Dalmaciji su primjetne one prema Metkoviću, Imotskom i Vrgorcu.

U posljednje vrijeme gotovo svakodnevno policajci na tom području imaju pune ruke posla s pokušajima ilegalnih prelazaka državne granice. Jedan od posebno aktivnih, "živih" smjerova je ona od Mostara do mjesta Šipovača kod Ljubuškog koja vodi prema pograničnom selu Kašče kod Vrgorca, piše Slobodna Dalmacija.

U razgovoru s mještanima Šipovače, koji su po ovom pitanju zakopčani do grla zbog niza razloga, imamo dojam kako se nitko ne trudi presjeći tu rutu i uhvatiti ljude koji iz Mostara dovoze migrante do njihova sela. Ilegalci se gotovo svaku večer dovoze u osobnim automobila, ali šverceri ljudi rijetko padaju.

Istina, ljubuški policajci su 5. prosinca uhvatili 57-godišnjeg taksista iz Mostara koji je prevozio dvojicu Iranaca i jednog Iračanina nakon što su mu postavili zasjedu upravo u Šipovači. No, takve priče o prijevoznicima koji iz srca Hercegovine do granice s Hrvatskom prevoze migrante za nekoliko stotina eura "vrte" se već godinu dana, ali rijetki padaju.

Što se događa svaku večer uz granicu BiH i Hrvatske, ispričao nam je 50-godišnjak iz Šipovače koji je želio ostati anoniman.

- Nikome nije svejedno u selu, pogotovo nama koji imamo djecu i oni hodaju po selu, a ne znaju tko će i kad iskočiti pred njih. Gotovo svake večeri, kad padne mrak, stižu migranti iz Mostara. U tri automobila ih dovode, to sam nekoliko dana pratio, to su dvije škode i jedan passat.
Iskrcaju ih tu i oni dalje idu pješice prema Kašču. Ovome ludilu treba se stati na kraj, policija treba napraviti zasjede za vrijeme zalaska sunca, jer ih tada u pravilu dovode i vjerujem da će to uroditi plodom - smatra naš sugovornik.

Tih pet-šest kilometara do Kašča, s hrvatske strane granice, migranti prelaze kroz šumu i strmom brdskom cestom. Prije tri dana potpisnik ovih redaka negdje oko 16 sati, dok se "spuštao" od Kašča do Šipovače, "naletio" je na skupinu od sedam osoba, među kojima je bilo i petogodišnje dijete.

Jedna grupa pobjegla je ispod ceste, a druga s djetetom počela se uspinjati na obližnje brdo. Uglavnom radi se o 30-godišnjacima koji su krstarili kršom na temperaturi od minus jedan stupanj. U Kašču uglavnom žive stariji i nemoćni stanovnici, pa se među 15-ak stalno naseljenih uvukao strah, zaključavaju se kuće, a oči su širom otvorene.

Dio ljudi koji je ušao u osmo desetljeće života, a u selu su stanovali sami, preselio se kod svoje djece u veće sredine. Pune ruke posla imaju i djelatnici Policijske postaje Vrgorac koji pokrivaju više od 35 kilometara granične crte, ali MUP u posljednje vrijeme izlazi s informacijama u javnost o broju uhićenih migranata.

Međutim, lokalni policajci imaju dosta problema na terenu u suradnji s građanima, jer im mještani očito po zlu pamte događanja od prije nekoliko godina kada su im ispisivali kazne za ilegalne prijelaze granice, i to u visini od 2000 do 10.000 kuna samo zato što su išli do svojih kuća, njiva, susjeda ili na groblje.

Informacije koliko je migranata uhvaćeno na vrgoračkom području u posljednjih nekoliko mjeseci cure na kapaljku iz policije. No, "Slobodna" neslužbeno doznaje da je ta brojka veća od 100.

Prije je ruta bila Mostar-Crveni Grm-granica-Veliki Prolog-Vrgorac, ali posljednjih tjedana prebačena je na drugu stranu, prema Šipovači, Kašču i Stiljima. Tako je prije nekoliko dana, kada smo susreli skupinu od sedam ilegalaca, u zajedničkoj akciji policija obiju država uhvaćeno više od 30 migranata koji su ponovno vraćeni u prihvatne centre u BiH.

Mate Primorac / Slobodna Dalmacija
sipovaca-portal.blogspot.com


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb