Preskoči na glavni sadržaj

Heroj Pearl Harboura je Ljubušak - Hercegovac



Novinar (HINA) koji je pisao ovaj tekst, a nažalost bez provjere prenijeli i ostali dnevni mediji navodi da je Peter Tomich (izostavlja i Petrovo pravo prezime Herceg) rođen ličkom selu Prolog 1893, što nije u skladu s istinom.
Prava istina je da je Petar Tomich Herceg rođen 1893. u mjestu Prolog (općina Ljubuški).
Zatim, novinar (HINA) navodi: „sve dok naporima američke i hrvatske strane, uključujući i osobno angažiranje predsjednika Mesića, nisu pronađeni Tomichevi rođaci kojima je odlikovanje predano 2006.“

Hinina vijest koju su prenijeli ostali mediji:

„Sudjelovanje predsjednika Mesića na komemoraciji 67. godišnjice Pearl Harbora na nosaču Intrepid, bit će prilika da se još jednom oda priznanje herojstvu američkog Hrvata Petera Tomicha. Kao pripadnik Ratne mornarice SAD posthumno je odlikovan najvišim priznanjem za hrabrost, Medaljom časti, zbog spašavanja života više desetaka članova posade broda USS Utah tijekom napada na Pearl Harbor, uz žrtvovanje vlastitog života. Medalja časti za Tomicha, rođenog u ličkom selu Prolog 1893., koji je 1941. bio zapovjednik stroja na USS Utah, ostala je neuručena 65 godina, sve dok naporima američke i hrvatske strane, uključujući i osobno angažiranje predsjednika Mesića, nisu pronađeni Tomichevi rođaci kojima je odlikovanje predano 2006.“
Novinar (HINA) koji je pisao ovaj tekst, a nažalost bez provjere prenijeli i ostali dnevni mediji navodi da je Peter  Tomich (izostavlja i Petrovo pravo prezime Herceg) rođen ličkom selu Prolog 1893, što nije u skladu s istinom.
- Prava istina je da je Petar Tomich Herceg rođen 1893. u mjestu Prolog (općina Ljubuški), u Hercegovini, selu sa 120 kuća, nedaleko od Crvenog Grma, graničnog prijelaza s Hrvatskom.
- Stanovnici Prologa ponosni su na svog heroja, pogotovo što su mnogi i rodbinski s njim povezani.Sigurno im se ne sviđa kada ovakvo nešto napiše neki „nadrinovinar“ koji slučajno ili namjerno plasira ovakvu vijest.
- Pukovnik Srećko Herceg primajući ovo visoko odličje, istaknuo je da je "Petar svoj život dao za druge po kršćanskim načelima, kojima su ljudi njegova kraja privrženi". 
-Zatim, novinar (HINA) navodi: „sve dok naporima američke i hrvatske strane, uključujući i osobno angažiranje predsjednika Mesića, nisu pronađeni Tomichevi rođaci kojima je odlikovanje predano 2006.“
- Koliko je meni osobno poznato a bio sam u stalnom kontaktu (a i na samoj svečanoj dodjeli u blizini Splita, na američkom nosaču zrakoplova USS Enterprise), sa svojim kumom pukovnikom Srećkom Hercegom, koji je primio odličje u ime obitelji Herceg, osobnog angažiranja Stjepana Mesića nije bilo i nije mi jasno odakle pravo novinaru da to ističe.  
- Novinar svjesno ili nesvjesno mijenja činjenice, što se može provjeriti u dolje navedenim tekstovima (kliknuti na link) prilikom dodjele odličja, a i same najave dodjele odličja. Nigdje se ne spominje Stjepan Mesić, kao netko tko je pomogao da se ovo visoko odličje, koje služi na čast cijelom hrvatskom narodu, konačno dodjeli obitelji Herceg.
- Što se tiče toga da Stjepan Mesić u svojstvu predsjednika Hrvatske države (ma što mi mislili o njemu osobno), sudjeluje na komemoraciji 67. godišnjice Pearl Harbora na nosaču Intrepid, i da se tom prigodom još jednom oda priznanje herojstvu Hrvata iz Hercegovine Petera Tomicha Hercega, to je u svakom slučaju pohvalno a i korisno za Hrvatsku državu.
- Koliko sam osobno upoznat pukovnik Herceg će zatražiti ispravku ovih nepravilnosti od medija koji su objavili ovaj članak, jer ovakva interpretacija vrijeđa obitelj Herceg, mještane Prologa, a i cijelu Hercegovinu koja se ponosi herojskim dijelom svojeg Petra. 
-Ja bih dodao i ovo (političarima a i predstavnicima medija koji sudjeluju u ovakvom pogrešnom informiranju javnosti):
"Ako Vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti, mi ćemo ga držati." Potpis: Vaši pradjedovi
ip-talic.bloger.hr

Više o Petru:

Odjeknula je eksplozija, a trenutak nakon nje druga, još snažnija. "Bježite na gornju palubu i napuštajte brod", začulo se u potpalublju vojnog broda USS Utah u zoru 7. prosinca 1941. Japanci su iznenadno napali američku mornaričku flotu u Pearl Harboru na Havajima. Ispočetka je bilo jasno da Amerikanci nemaju šanse za obranu. Bili su ulovljeni na spavanju.
Posada USS Utaha počela se panično uspinjati prema palubi. Za njima je išao i čovjek koji je oglasio uzbunu, ali je uvidio da je u prvoj salvi torpeda oštećena kotlovnica. Znao je da bi nova eksplozija uništila brod, s čijim bi ostacima potonulo i stotinjak mornara. Vratio se u usijanu kotlovnicu, neumorno gasio strojeve, i naposljetku uspio u naumu. Spriječio je eksploziju koja bi odnijela živote mornara. Ali brod je i dalje tonuo. Kad se dao u bijeg, bilo je prekasno. Voda je prebrzo nadirala... USS Utah bio mu je život, a postao je i grob.
Riječ je o Peteru Hercegu Tonichu, jedinom Hrvatu koji je postao američki nacionalni heroj. Za svoj herojski čin posmrtno je odlikovan najvišim odličjima američke vojske, Medaljom časti i Grimiznim srcem, te još nizom visokih odličja. Njegov unuk, umirovljeni pukovnik HV-a Srećko Herceg pravni je nasljednik odličja. Herceg je proteklog tjedna zatražio od hrvatske i američke vlade da upriliče ceremoniju uručivanja odličja.
Tonich je rođen 3. lipnja 1893. u mjestašcu Prologu u okolici Ljubuškog u Hercegovini pod imenom Petar Herceg. Davne 1913., napunivši 20. godinu zaputio se preko velike bare ostvariti svoj američki san i zadovoljiti želju za pustolovinom. Četiri godine nakon dolaska u SAD, pristupio je američkoj vojsci pod imenom Peter Tonich. Nakon kratke službe u 1. svjetskom ratu, razriješen je dužnosti te se 23. siječnja 1919. prijavljuje u mornaricu SAD-a. Brzo je napredovao i do tragedije u Pearl Harboru dogurao je do najvišeg dočasničkog čina - zapovjednika kotlovničkog postrojenja na ratnom razaraču USS Utahu. U međuvremenu je došlo do administrativne pogreške pa je Tonich preimenovan u Tomicha, što je poslije otežalo napore američkih vlasti u pronalaženju rodbine. Kao i podatak da je njegova zemlja podrijetla Austro-Ugarska, a ne Hercegovina.
Potragu za Tonichevim podrijetlom pokrenuo je 80-ih prof. Adam Eterovich, podrijetlom iz Pučišća na otoku Braču, kao predsjednik rodoslovnog društva Hrvatske bratske zajednice u SAD-u. Nakon opsežne potrage 1986., došao je do Dragutina Hercega koji je živio na Tonichevu imanju u Prologu. Iako Petar i njegova žena Anica nisu imali djece, jer je ubrzo nakon vjenčanja otišao u Ameriku, ispostavilo se da je Dragutin njegov potomak. Naime, nakon Petrova odlaska, Anica je posvojila dječaka Dragutina. Pokazalo se i da je dolaskom u Ameriku budući heroj na imigracijskom uredu umjesto prezimena Herceg dao krive podatke odnosno nazvao se Tonichem ili Tomichem. Povjesničari pretpostavljaju iz osobnih razloga.
Dragutin Herceg, tada 62-godišnjak, i njegov sin Srećko bili su vrlo iznenađeni time što je njihov predak nacionalni heroj najveće svjetske sile. Pokazalo se i da su potomci veoma slični Peteru Tonichu. Dragutin Herceg dio života proveo je u vojsci, a njegovo sin Srećko, rođen 5. siječnja 1970. u Prologu, ima čin pukovnika. Isprva nismo vjerovali da je djed američki nacionalni heroj jer je 1957. proglašen mrtvim na sudu u Ljubuškom. Naime, trebalo je podijeliti njegovo nasljedstvo, a proglastiti ga mrtvim bilo je jedino logično rješenje jer ionako je vjerojatnost da je živ bila mala odnosno nikakva sjeća se pukovnik Herceg koji je 1990. pristupio specijalnim postrojbama MUP-a i nastavio obiteljsku tradiciju vojnih djelatnika. Prema obiteljskim pričama Petar Herceg bio je istinski pustolov nemirna duha. Nije bilo mjesta na svijetu koje ga nije zanimalo. Malo drukčijeg sjećaju ga se njegovi podređeni na USS Utahu. Bio je samotnjak, zatvoren i predan poslu. Nikad nije pričao o obitelji. Vidjelo se da je njegov život mornarica rekao je o njemu Leonard Purifoy iz Jacksonvillea na Floridi, koji je 1941. bio mladi mornar na američkom razaraču podređen Tonichu.
Rodno stablo Petra Hercega je komplicirano jer se njegov otac Ante Herceg Tomić četiri puta ženio (ostajao je udovac), a Petra je dobio u braku s Ivom Tolj. Petrova braća i polubraća bila su Andrija, Franjo i Ante. Petar nije imao djece, ali je Andrija imao sina Marka, Antu, Ivana, Stipana, Matu, te Dragu (oca Srećka Hercega kojem je uručena medalja) i Jaku koji su još živi. Petrov brat Franjo imao je sinove Stipana, Antu i Ivana, a upravo se Ivan u SAD-u brinuo za Petra.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb