Kad se jutrom zora rađa, i san se svojim zrakom sine, domovina te tvoja zove ustani se dragi sine. Na brzinu ja se spremam, krišom gledam najmilije svoje, grlo steglo, sa suzom u oku, još jedanput da pogledam, Kašče selo, lice majke moje. Vihor rata odavno već prođe, Kašče moje ostalo je isto, stara majka u snu me još zove, ljubi sine svoje rodno misto. Dođite Kaščani za sv. Antu, za mise na Rašeljku da zaigramo, da čuvamo običaje naše Kašče naše iz srca ne damo. Milivoj Bebić-Beba („Zbirka pjesama) (P. S. Milivoj Bebić mi je rekao da je ovu pjesmu pisao "gledajući iz mog kuta", a ja mislim da je to "iz kuta" svih nas Kaščana. U svakom slučaju hvala našem Milivoju (Kaščanin po ženi, a to nije mala stvar), za ove stihove... Ivica Primorac