Čovjeku starom 70 i kusur godina koji se cijelog života bavio stočarstvom, točnije ovčarstvom, država odluči da pomogne u dodjeli mirovine koja bi mu bila dovoljna da preživi. Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča jedan dio svog života koji nikad neće zaboraviti, i koji mu je ostao i ostaće u sjećanju za života. Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na kuče u šumi uzeo ga sebi i prisvojio. Prolazili su mjeseci i susjedi su mi počeli govoriti da sve više liči na vučicu i da je se trebam riješiti. Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati, bila mi je privržena, gdje god da sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su i godine… Jednog dana kad sam bio malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cviljenje, dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo, izašao sam napolje i ugledao čitavo stado ovaca poklano, a vučica sva u krvi sjedi i gleda pravo ka meni malo od straha malo od bjesa. Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu