Preskoči na glavni sadržaj

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije. 

Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine.

Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“, dok se svadbeni padišpanj još nije ni ohladio, Mijo je spakirao kofere i uputio se u Australiju. Život u kojem iz tvrdog hercegovačkog i dalmatinskog kamena nisi mogao izbiti ni koricu kruha, a kamoli nešto više, odveo ga je na drugi kraj svijeta. I drugi Mijini sumještani su da bi prehranili obitelj, odlazili u svijet, a žene su ostajale kod kuće. Tako je učinio i Mijo. Kao 26-godišnjak, 1928. godine otišao je u Australiju u blizinu grada Pertha. Tamo je našao posao, zarađivao, i većinu novca slao kući svojoj obitelji. Kada je skupio nešto novaca pokušavao se nekoliko puta vratiti kući, ali bi svaki put bio uhićen i vraćen nazad. Misleći da se nikada neće uspjeti vratiti kući zbližio sa s lijepom Australkom Cathleen. Kao plod njihove ljubavne priče rodile su se dvije kćerke, Jill 1945. i Janice 1946.godine. Unatoč tome, Mijo je stalno mislio na svoju ženu Matiju, obitelj i rodno selo. I konačno 1948. godine uspio se ukrcati na jedan brod i vratiti se kući, a da Cathleen uopće nije rekao da odlazi. Kada je stigao kući, Matiji je priznao svoju ljubavnu avanturu i kazao da u Australiji ima dvije kćeri. Naravno, njoj nije bilo svejedno, nevoljko je prihvatila situaciju u kojoj se našla i nastavila živjeti s Mijom. Za „kaznu“ je Miji zapalila putovnicu. Godinu dana nakon Mijina povratka rodio se sin Milenko. Dijete u obitelji dodatno je smirilo situaciju između Matije i Mije koji su nastavili težak seoski život.

U isto vrijeme Cathleen nije znala što se dogodilo s Mijom, pretpostavljala  je da umro ili poginuo, potajno se nadajući da će se ipak odnekud pojaviti. Sama je odgajala kćerke, u početku krijući od njih tko im je otac i uvjeravajući ih da je mrtav. Tek, nekad kasnije, priznala je da im je otac Hrvat.

Njih dvije, kad su odrasle, željele su saznati očevo porijeklo. Kako su godine prolazile želja za otkrivanjem očevih korijena je rasla. Mučila ih je misao da će umrijeti a da neće saznati tko je i odakle im je otac. Posebno je u tome bila uporna Jill i njezina starija kćerka. Prije nekoliko godina, ona je majci za rođendan poklonila DNK analizu koja dodatno dokazuje očevo porijeklo. I konačno prije nekih godinu i pol dana potraga ih je dovela do Ljubuškog. Tada je sve bilo lakše. Uspostavile su dodatne veze i doznale da je njihov otac, Mijo Primorac iz Kašča. Doznale su da je Mijo umro, ali da imaju brata Milenka koji je živ i ima petero djece. Stupile su u kontakt s Milenkom i njegovom obitelji, te u internetskim razmjenama informacija doznale detalje koji su u potpunosti potvrdili da je Mijo njihov otac. Zanimljivo je da obje obitelji, među ostalim, imaju istu fotografiju na kojoj Mijo drži svoju kćerku Jill u krilu. Kod obitelji iz Kašča fotografija je cjelovita, dok je kod sestara iz Australije otac Mijo odrezan iz fotografije, ali očito je da se radi o istoj fotografiji.

Jill i Janice su ranije planirale ovogodišnji odmor provesti u SAD-u, ali su se zbog novih saznanja odlučile za Europu. Dodatno ih je za tu odluku motivirao Milenkov poziv da dođu na svadbu njegove unuke. U Hrvatsku, odnosno u Zadar su stigle 10. kolovoza. S njima su stigli i Janicin sin Michael i nevjesta Ema. Ema je rođena u Australiji, međutim njezini su roditelji porijeklom iz Hrvatske, majka iz općine Kali, a otac s otoka Paga. Ona je već ranije bila u Hrvatskoj i odlično govori hrvatski jezik, tako da obitelji u ovom posjetu služi i kao prevoditelj.

Dva dana nakon dolaska u Hrvatsku, 12. kolovoza, Jill i Janice prvi su put vidjele brata Milenka i njegovu obitelj. Prilikom toga dirljivog susreta, kažu, odmah su osjetili da su obitelj, da imaju puno toga zajedničkog. Istog dana sudjelovale su na svadbi Milenkove unuke na oduševljenje svih svatova. Šest dana nakon toga,  sestre su stigle u rodno mjesto svog oca Mije gdje su posjetile njegov grob i pomolile se za njega, sudjelovale na obiteljskoj misi svog brata Milenka i poslije mise na zajedničkom obiteljskom okupljanju. Milenko je za tu posebnu prigodu, na kojoj su se okupili rodbina i prijatelji, pripremio pečeno janje i pečenog odojka, a služeni su i ostali hercegovački specijaliteti. Jill, Janice, Ema i Michael oduševljeni su svojom novom obitelji i načinom na koji su dočekani u Kninu i u Kašču. Žalosti ih jedino činjenica što se nisu upoznali ranije i nepoznavanje hrvatskog jezika, jer sve razgovore mora prevoditi Janicina nevjesta Ema i supruga Milenkova sina Ante. Njih dvije su jedine u obitelji koje govore oba jezika.

Jednako kao Jill i Janice ovim susretom je oduševljen njihov brat Milenko i njegova obitelj. Milenko je posebno dirnut jer je znao da u Australiji ima dvije sestre, pokušavao je doći do njih ali nije uspio. Teško je bilo više vremena posvetiti potrazi za sestrama u situaciji kada je trebalo prehraniti petero djece, u selu u kojem je najveća obradiva njiva površinski manja od košarkaškog igrališta. Danas ga muče zdravstveni problemi i svjestan je da je, imajući u vidu udaljenost Australije i BiH, ovo bila jedinstvena prilika da upozna svoje sestre. Želio je duže biti s njima molio ih da ostanu u Kašču bar nekoliko dana, ali, na žalost, one od ranije imaju isplaniran boravak u Europi. Dogovorili su se da će obitelji ostati u kontaktu video vezama, a mlađi članovi obitelji će nastaviti obiteljske susrete.

Inače, selo Kašče, odnosno Donje Kašče nalazi se na krajnjem sjeverozapadu grada Ljubuškog i pripada BiH. Drugi dio sela je Gornje Kašče i ono pripada Republici Hrvatskoj. Riječ je o jedinstvenom selu koje je sada podijeljeno granicom između BiH i Republike Hrvatske. Poslušajte što su o ovom dirljivom susretu kazali Milenkov sin Ante, Jill, Janice i njezina nevjesta Ema.

Drago Vukojević / Radio Ljubuški





Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb