Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam...

POZIV na obilježavanje 23.obljetnice pogibije našeg zapovjednika brigadira ANTE PRIMORCA 07.11.2017 god.(utorak) na Kupresu! . 10.30 h polaganje vijenaca kod spomen obilježja (kod hotela Adria ski). 11.00 h sv.misa u crkvi u Šujici 12.00 h prigodno druženje u restoranu "Lovre" u Bukovici kod Tomislavgrada. Izvor: PPN "Ludvig Pavlovic"

Dušni dan  ili  spomen na naše drage pokojne , kojeg se spominjemo  2. studenog , dan je kad se posebno sjećamo onih koji su nam bili bliski za života. Dušni dan je jedan od spomendana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koji se u vjeri sjeća svojih pokojnih.  Sjećanje i molitva z a pokojnu braću i sestre izražava našu vjeru u najveću vrijednost života,  vjeru u našu vječnost . Stoga Dušni dan, odnosno Spomen na vjerne pokojne nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih. Dušni dan je svetkovina duša.  Naši pokojnici su otišli u nebesku domovinu  a naša se komunikacija s njima nastavlja. Na žalost, gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života ni...

  Today at 12:20  AM ​​ po odabiru The New York Times ​a​ (isključivo agnostičke novine) ​(Sveti Franjo Asiški) ​ Poslušajte inspirativnu glazbenu izvedbu poznate Molitve svetog Franje za mir. https://youtu.be/Vjla_FHNIWA Ante Krišto

04.10.2017. ŽELJKO PRIMORAC  ISPIS  E-MAIL Rijetko koja tema u današnjoj Hrvatskoj, izuzev tema iz Drugog svjetskog rata i poraća, podjeli i naelektrizira javno mnijenje u Hrvatskoj kao rasprave o zakonskoj definiciji braka, obitelji te općenito o seksualnosti. Štoviše, čini se kako će u budućnosti upravo ove teme preuzeti primat u polarizaciji društva u odnosu na teme iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća. Prije nego se osvrnem na posljednja događanja u vezi s prvim nacrtima obiteljskog zakona koji se pojavio u javnosti treba kazati kako je i posljednja kampanja oko zakonske definicije braka pa i ova u vezi s zakonskom definicijom obitelji iznjedrila cijeli novi spektar udruga i inicijativa civilnog društva koje su, mada mnogi tvrde suprotno, izuzetno doprinijele demokratizaciji javnih rasprava i dijaloga oko bitnih zakonskih i ustavnih rješenja. Također, u Hrvatskoj se već počelo stvarati negativno mišljenje prema cijelom sektoru civilnih, nevladinih,...

Na razmeđu kraja 50-tih i početkom 60-tih godina,ponedjeljkom na “pazaru” je bujao život, ostvarivana prodaja i kupovina. Prva asocijacija kada se pomene ponedjeljak,za ljubušake je pazarni dan. Automobila nije bilo na raspolaganju, kao danas. Pored Starog Pazara bio je poseban prostor, na kome su se vezivala magarad, bilo onih koji su na njima dotjerali rob u na Pazar, ili onih koji će kasnije nešto kupiti pa povesti kući. Parking za magarad. Nije se moglo ostati od revanja. Svaki vlasnik je po revanju poznavao svoje magare. Stari Pazar, preslatke karpuze, zelene sa tamnim šarama i crnim sitnim špicama, ili paradajiz i paprike. Interesantno, u ljetnom periodu, ponedjeljkom, za ručak je u svakoj kući bivao sataraš.Kupci su imali  privilegiju da kupuju “zdrave” proizvode, jer nije bilo vještačkih đubriva koji su uništili plodnu zemlju ljubuških polja.  Na “Pazar” su dolazili svakog ponedjeljka trgovci iz Dalmacije. S obzirom da nije bilo automobila, čudili bi se...

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...