Rijetko koja tema u današnjoj Hrvatskoj, izuzev tema iz Drugog svjetskog rata i poraća, podjeli i naelektrizira javno mnijenje u Hrvatskoj kao rasprave o zakonskoj definiciji braka, obitelji te općenito o seksualnosti. Štoviše, čini se kako će u budućnosti upravo ove teme preuzeti primat u polarizaciji društva u odnosu na teme iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća.
Prije nego se osvrnem na posljednja događanja u vezi s prvim nacrtima obiteljskog zakona koji se pojavio u javnosti treba kazati kako je i posljednja kampanja oko zakonske definicije braka pa i ova u vezi s zakonskom definicijom obitelji iznjedrila cijeli novi spektar udruga i inicijativa civilnog društva koje su, mada mnogi tvrde suprotno, izuzetno doprinijele demokratizaciji javnih rasprava i dijaloga oko bitnih zakonskih i ustavnih rješenja.
Također, u Hrvatskoj se već počelo stvarati negativno mišljenje prema cijelom sektoru civilnih, nevladinih, udruga kao produženoj ruci lijevih političkih stranaka. Ne bez razloga, jer nerijetko su se čelnici udruga civilnog društva, stasalih koncem devedesetih godina prošlog i početkom ovog stoljeća, poput Gonga, TIH-a, Kuće ljudskih prava, Centra za mir i Kontre znali eksponirati u raznim političkim inicijativama. U očima javnosti tako je nestala tanka granica između nevladina i provladina djelovanja.
Onda su u Hrvatskoj na dnevni red došle i teme za koje smo mislili kako se njima bave samo na Zapadu. Rodne ideologije, prava homoseksualaca, seksualni odgoj i na koncu definicija braka i obitelji. Kada smo mislili kako je nevladin sektor rezerviran samo za lijeve udruge i inicijative pojavila se Udruga u ime obitelji. I ma šta tko mislio o Željki Markić i njenom djelovanju pojavom ove udruge u sektoru nevladinih organizacija civilnog društva Hrvatska je konačno dobila ravnotežu i u ovom segmentu javnog života. Hrvati su konačno u javnim raspravama mogli vidjeti ravnopravnu razmjenu argumenata i jednog i drugog ideološkog i svjetonazorskog pola. Štoviše, navedena udruga i sve ostale koje su djelovali u sinergiji s njom pokazale su se izuzetno uspješnima u artikuliranju svojih stavova i animiranju javnosti. Stoga, slobodno možemo kazati kako je Udruga u ime obitelji učinila veliku uslugu demokratizaciji javnog prostora u RH.
Vratimo se na trenutak na nacrt novog zakona o obitelji koji je, kao i mnogi prije njega, misteriozno osvanuo u medijima i prije nego je dobio bilo kakav jasan okvir. Štoviše, nije se pojavio cijeli zakon već samo njegovi najinteresantniji dijelovi, poput onog o zakonskoj definiciji obitelji. Ne treba posebno podsjećati kako je sama najava definiranja obitelji u zakonu izazvala pravu histeriju u još jednom sektoru koji vapi za pluralizmom – u medijima.
Ne ulazeći u raspravu o tome jesu li muž i žena bez djece obitelj, je li samohrana majka s djetetom obitelj, je li samohrani otac s djetetom obitelj te je su li baka i djed s djetetom obitelj, a ni u razne druge kombinacije, osvrnuo bih se na trenutak samo na izjavu SDP-ove veteranke Milanke Opačić. Naime, Opačić je dala izjavu koja u jednoj rečenici sublimira čitavi spektar argumenta lijevih političkih i svjetonazorskih inicijativa. Opačić tako kaže kako je nedopustivo da se u novom zakonu obitelj definira jer Zapad odavno izbjegava definiciju obitelji.
Kao prvo, pisati obiteljski zakon, a ne definirati obitelj isto je kao raditi kuću bez temelja počevši od krova. Drugo, prepustiti slobodnoj zakonskoj interpretaciji pojam obitelji znači zakonski uništiti instituciju obitelji, jer ukoliko je obitelj sve, onda obitelj nije ništa. Treće, obitelj je osnovna jedinica društva, igrati se na ovakav način, slobodnim interpretacijama institucije obitelji znači igrati se i samim temeljim društva.
Povijesno gledano hrvatska nacionalna misao i jezik preživjeli su upravo u čvrstim okvirima tradicionalne obitelji. Svaki put kada bi bili ugroženi oni su se povlačili i nastavili živjeti u okvirima obiteljskih zajednica. Mada će mnogi naše društvo zbog toga nazivati plemenskim, zahvaljujući upravo takvim okvirima, obitelji i plemena, nismo iščezli s karte naroda svijeta kao što je bio slučaj s mnogim drugim narodima tokom povijesti. Stoga, rasprava o obiteljskom zakonu nije samo rasprava o paušalnim činovničkim rješenjima pojedinih zakonskih akata već rasprava o temeljima ovog društva i njegovoj budućnosti.
Željko Primorac
Izvor: hrsvijet.net
Primjedbe
Objavi komentar
Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...