Preskoči na glavni sadržaj

Spomen na naše pokojne – DUŠNI DAN

Dušni dan ili spomen na naše drage pokojne, kojeg se spominjemo 2. studenog, dan je kad se posebno sjećamo onih koji su nam bili bliski za života.
Dušni dan je jedan od spomendana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koji se u vjeri sjeća svojih pokojnih. Sjećanje i molitva za pokojnu braću i sestreizražava našu vjeru u najveću vrijednost života, vjeru u našu vječnost.

Stoga Dušni dan, odnosno Spomen na vjerne pokojne nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih.

Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli u nebesku domovinu a naša se komunikacija s njima nastavlja. Na žalost, gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Na Dušni dan u crkvama se služe mise za sve pokojne. Danas upravljamo misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
ilustracija-2
Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, onih koji su otišli s ovoga svijeta u vječno zajedništvo s Bogom. Molimo za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

POTPUNI OPROST NAMIJENJEN POKOJNIMA

Na svetkovinu Svih svetih i na Dušni dan vjernici mogu u svim crkvama dobiti POTPUNI OPROST koji se može namijeniti samo za jednog pokojnog. Uvjeti za potpuni oprost su:
• pohoditi crkvu u kojoj treba izmoliti Oče naš, Vjerovanje, primiti sv. Pričest i ispovjediti se, ako je to potrebno.• izmoliti molitvu na nakanu sv. Oca pape (jedan Oče naš).


Izvor: franjevci-karlovac.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

Himna Raguža: "Otkud da te zovnem rode"

"Himna" je nastala povodom skupa roda Raguža u Stocu  (11. i 12. lipnja 2010.), a u povodu 400 obljetnice prvog pisanog spomena.  Za mene osobno jedna od najboljih te vrste što sam uopće čuo. "Pjesma nad pjesmama" o kojoj će se sigurno još čuti.  Sve čestitke svima koji su radili na ovom projektu.  P.S. Posebno zahvaljujem našoj Jeleni Majić uz čije odobrenje i objavljujem ovu (zbilja posebnu) "himnu".  Ovaj krasni ženski glas je od "Kraljice - Jelene" od Vitine.  Jelena je porijeklom iz Vitine i drago joj je da se pjesma čuje i u našem kraju, . Isto tako, zahvaljujem gosp. Majiću i našoj dobroj vili po imenu Ana Kraljević. (ip-talic)