Preskoči na glavni sadržaj

Ivica Granić: MALO NAS JE, AL...

Puna su nam usta briga i svi se nekako počesmo brinuti oko demografije, broja djece, održivog mirovinskog sustava i sl.
Ipak, osim tih briga, nikako da se maknemo s mjesta. Nastavimo sve po starom, slično kako smo to činili i jučer. Promjene su teške i sigurno će netko drugi sve to riješiti.
Mislim da je ipak bolje da svi uzmemo svaki svoj križ i pođemo za Njim, u jedinstvenim i konkretnim okolnostima svoga života.

Stoga darujem par mjera koje koštaju NULA KUNA, sigurno će donijeti plod i radost te povećati ljubav prema Bogu, ali i ljudi jednih prema drugima;
1.
'Plodite se i množite', rekao je Bog na samom početku. Zagrlimo tu zapovijed, zagrlimo svoje supruge, ostavimo strah i sve što nam razum svaki dan servira da nas zastraši, da nas uvjeri kako je sve teško. S Bogom ništa nije teško, a ako i jest, onda je često tako s razlogom. Vaša djeca su dar vječnoga Oca majci i ocu kojima ih povjerava.
2. 
Zabranimo abortuse, pilule za dan poslije, različita kontracepcijska sredstva koja ubijaju ili sprječavaju začetak djece i počnimo razgovarati sa svom našom djecom po školama, vrtićima o točki broj 1. Zauzmimo se za Boga, zainatimo se snažnije od svih naroda da ipak nećemo ubijati najslabije ... Ovo će biti veliki izazov, jer imamo koalicije kakve imamo i ministre kakve imamo ... Sloboda izbora, sloboda tijela, sloboda LGBT 'vizionara' nas vodi u tihu smrt.
3. 
Država ima puno zemljišta u svom vlasništvu, ogromni su to posjedi, koji se često i ne koriste. Zar ne bi bilo lijepo da dadnemo mladim obiteljima, posebno onima sa više djece, a koji nemaju nikakvih nekretnina, po 1.000-2.000m2, u koncesiju, u dar, kroz kakvu reformu, neka imaju, neka smisle što će, neka stvaraju i neka se raduju što im je Republika Hrvatska nešto darovala, makar privremeno. Mnoge bi to pokrenulo.
Zamislite mladog Slavonca da dobije komadićak zemlje na Braču, napravi mali OPG ili sl., možda i kućicu na iznajmljivanje ili odvede djecu jednom godišnje i kaže, Zamislite, ovo nam je dala RH. Ne idemo definitivno u Dublin !
4. 
Počnimo svaki dan blagoslivljati, blago govoriti o svojoj zemlji. Sipati blagoslove na susjede, ulice, gradove, tvornice, poduzetnike pa i političare ... Zar nam nije dosta kukanja, zavisti, ljubomore, osude, pokvarenih medija, izopačenih parada ... Pa ako je nešto možda i teško, pa milijarda ljudi danas nema npr. ni veš mašinu ...
5. 
Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Najprije za svoje pastire, svećenike, a onda i očeve, majke, djecu ... Molite da se obnovi Duh Božji u nama, onda ćemo biti narod velik, jer će nam Bog biti saveznik. Ako nema Njega, nema ni nas. Izrael je mogao proći put kroz pustinju za par tjedana, a išli su 40 dugih godina. Nisu slušali. Šija nam je svima bila i ostala tvrda.
Vjerujte Njemu! 
Njemu je moguće vratiti djecu kući i učiniti ih sretnim da piju vodu sa vlastitog izvora.
U konačnici, o samo dvjema zapovijedima vise sve druge zapovijedi, svi zakoni.
Ljubi vas i blagoslivlja suprug i otac 5 djece koji zna i što je lako i što je teško, koji nema ni 1 m2 imanja na ovoj zemlji i zna da je samo prolaznik.
Ipak, znam da je u Bogu sva moja baština i sva moja vječna budućnost. 
Samo se nadam da ću je nekako i zaslužiti ...
Bb+

Ivica Granić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb