Ante Primorac, rođen je 11.svibnja 1920. u Kašču. Roditelji: otac Ivan majka Anica rođ. Tolj.
Bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Nakon završetka obuke u Varaždinu, služio je u Bosni u II. gorskom zdrugu. Nestao je 1945. na Križnom putu pod nepoznatim okolnostima, a posljednji put je viđen u zarobljeničkoj koloni u Mariboru.
Antin mlađi brat Jozo Primorac bio je pripadnik ustaške vojnice od 1942. Poginuo je 29. svibnja 1944 kod Banja Luke, u oružanom sukobu protiv partizana. Tako je majka Anica u 2 svj. ratu ostala bez oba svoja sina.
Anica, majka naših heroja i domoljuba, znala je da je njezin mlađi sin Jozo poginuo u blizini Banja Luke, ali nikada nije prihvatila da se njezin stariji sin Ante neće više vratiti svojoj kući, u svoje Kašče!
Bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Nakon završetka obuke u Varaždinu, služio je u Bosni u II. gorskom zdrugu. Nestao je 1945. na Križnom putu pod nepoznatim okolnostima, a posljednji put je viđen u zarobljeničkoj koloni u Mariboru.
Antin mlađi brat Jozo Primorac bio je pripadnik ustaške vojnice od 1942. Poginuo je 29. svibnja 1944 kod Banja Luke, u oružanom sukobu protiv partizana. Tako je majka Anica u 2 svj. ratu ostala bez oba svoja sina.
Anica, majka naših heroja i domoljuba, znala je da je njezin mlađi sin Jozo poginuo u blizini Banja Luke, ali nikada nije prihvatila da se njezin stariji sin Ante neće više vratiti svojoj kući, u svoje Kašče!
Do svoje smrti (više od četrdeset godina poslije 2. svj. rata), neumorno je molila dragog Boga i sve svece, da se njezin (i naš) Ante vrati. Čekala je da poviri "iza ćoše"...
Misleći da je živ, a ne smije se javiti, jer je znala da su je komunističke zvijeri držale "na oku", s nadom je čekala vijesti ili dolazak naših "iz svita"! Na žalost, takvih vijesti nije bilo.
Kada je Anica vidjela da je na kraju svog životnog puta, svoje imanje je s blagoslovom ostavila svojim nećacima, jer joj je u međuvremenu umrlo i treće dijete. Aničina kći Matija je oboljela, nije se udavala, i nije imala djece, te je Anica zbog svoje žrtve, koju je dala kao majka poginulih hrvatskih vitezova, ostala i bez potomaka. Nikada nije osjetila tu radost i Božji blagoslov, što znači biti baka, prabaka... Iako je prošlo više od četrdeset godina, a o Anti na žalost nije bilo vijesti, Anica ni u svojim zadnjim trenucima nije gubila nadu. Mislila je na svoga nikada prežaljenog sina... U oporuci je dodala da u slučaju da se njezin sin Ante vrati, da se oporuka poništi, a sve njeno što je posjedovala, pripada njemu!
Na Križnom putu je nakon Drugog svjetskog rata, po nekim povjesničarima ubijeno najmanje 500.000 ljudi.
Ivica Primorac
Primjedbe
Objavi komentar
Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...