Preskoči na glavni sadržaj

"KRIŽNI PUT" - ANTE PRIMORAC

Ante Primorac,  rođen je 11.svibnja 1920. u Kašču. Roditelji: otac Ivan majka Anica rođ. Tolj. 
Bio je pripadnik hrvatskog domobranstva. Nakon završetka obuke u Varaždinu, služio je u Bosni u II. gorskom zdrugu. Nestao je 1945. na Križnom putu pod nepoznatim okolnostima, a posljednji put je viđen u zarobljeničkoj koloni u Mariboru.
 
Antin mlađi brat Jozo Primorac bio je pripadnik ustaške vojnice od 1942. Poginuo je 29. svibnja 1944 kod Banja Luke, u oružanom sukobu protiv partizana. Tako je majka Anica u 2 svj. ratu ostala bez oba svoja sina.
 
Anica, majka naših heroja i domoljuba, znala je da je njezin mlađi sin Jozo poginuo u blizini Banja Luke, ali nikada nije prihvatila da se njezin stariji sin Ante neće više vratiti svojoj kući, u svoje Kašče! 

Do svoje smrti (više od četrdeset godina poslije 2. svj. rata), neumorno je molila dragog Boga i sve svece, da se njezin (i naš) Ante vrati. Čekala je da poviri "iza ćoše"... 

Misleći da je živ, a ne smije se javiti, jer je znala da su je komunističke zvijeri držale "na oku", s nadom je čekala vijesti ili dolazak naših "iz svita"! Na žalost, takvih vijesti nije bilo. 

Kada je Anica vidjela da je na kraju svog životnog puta, svoje imanje je s blagoslovom ostavila svojim nećacima, jer joj je u međuvremenu umrlo i treće dijete. Aničina kći Matija je oboljela, nije se udavala, i nije imala djece, te je Anica zbog svoje žrtve, koju je dala kao majka poginulih hrvatskih vitezova, ostala i bez potomaka. Nikada nije osjetila tu radost i Božji blagoslov, što znači biti baka, prabaka... Iako je prošlo više od četrdeset godina, a o Anti na žalost nije bilo vijesti, Anica ni u svojim zadnjim trenucima nije gubila nadu. Mislila je na svoga nikada prežaljenog sina... U oporuci je dodala da u slučaju da se njezin sin Ante vrati, da se oporuka poništi, a sve njeno što je posjedovala, pripada njemu!



Na Križnom putu je nakon Drugog svjetskog rata, po nekim povjesničarima ubijeno najmanje 500.000 ljudi.

Ivica Primorac

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...