Preskoči na glavni sadržaj

Tko je do sada vodio glavnu riječ u vijeću MZ Šipovača-Kašče!?

Vijećnici ili „ljudotinje“!?

(Izraz „ljudotinje“ se koristi u poznatom crtiću „Leteći medvjedići“,koji nas je uveseljavao 80-tih godina prošlog stoljeća, a ovdje su tim izrazom „ljudotinje“u negativnom smislu nagrađeni oni…Zna se koji! Sve prema zaslugama. )

Kaščani ne dolaze, ne žive gore, što je sada njima pa se bune!? Čak se usuđuju komentirati na portalima ako imaju problema o neučinkovitosti mjesne zajednice (u daljnjem tekstu MZ), općine…  

Kako se usuđuju ti kaščani? Te portale (kaščanski i šipovački) bi trebalo zabraniti. Umjesto da pišu nama (na vlasti) u korist, oni ovako. Izbori se mogu izgubiti…  Zna biti u tisno, svaki glas je bitan.
Ti dosadni kaščani imaju i druga prebivališta, što se oni sad kao nešto bore za to Kašče, a ne žive stalno gore!? Što ima u tom Kašču, nešto starijih…  I naš kokošinjac, njiva, lovačka kućica su veći prioritet nego njihova kuća i cesta!? A, tek naša igrališta… Da, malo je jedno… A rasvjeta? Što će njima rasvjeta!? Nama to treba… Imaju oni igrališta po Splitu, Makarskoj, Zagrebu, Vrgorcu, Njemačkoj…. Neka se tamo osvjetljavaju i igraju. Mi smo tu, a ne oni…

Što sad ima veze što je „budžet“ MZ-ice od oba sela? Pravilna je raspodjela sve nama, jer oni nisu tu kada se dijeli. Nekad im treba malo prikazati, da se manje vidi ovo naše. A, kada dolaze mogu pješke, a i za „vidila“, dolazit. Aaa, moglo bi se i traktorom da se ima volje, ali najlakše je sjedit i pisat po portalima. Izašli su iz tih brda, a uskoro će gore svakako jedini stanovnici biti divlje životinje.

Ovako se je nekako „između redaka“ dalo zaključiti ponašanje nekih „ljudotinja“ iz vijeća MZ-ice. Situacija na terenu mi daje za pravo da tako i mislim. Tako pričaju, i tako se brane, što ne  rješavaju probleme na terenu (u Kašču). I to se tim „ljudotinjama“ ne događa slučajno, nego to oni rade namjerno! Kakvi su, u tome i uživaju!

Kako kažu „Leteći medvjedići“u istoimenom poznatom crtiću: „Ljudotinje“ su čudna, pa često čak i zla i opasna stvorenja! Zato je bolje da se držimo što dalje od njih..

To nije tvoja briga „lovče-ljudotinjo“, dali će netko doći 1,2,3... puta mjesečno, ili će stalno biti „gore“!?  Ako je ista MZ-ica, svaka kuća i cesta, isto vrijedi. Ne bih mi palo na pamet da svoju kuću i cestu smatram vrednijom od neke druge. Očito za  „ljudotinje“ sva normalna ljudska pravila ne vrijede. Kad se plaća porez i dobivaju sredstva isto se vrednuje!? Što tu nije jasno?

 A ja sam do sada mislio da je Smradac najgore biće na svijetu!

Vidim da je nikla i lovačka kućica na cesti prema Kašču!? Pohvalnoo!!! I do nje se može lako doći, a mi do svojih kuća teško!? Posebno to vrijedi za moj zaseok gdje postoje četiri kuće, i još većina kaščana (i donjih i gornjih), ide tom cestom do svojih obradivih zemljišta. Na žalost, MZ-ica u 20 i više godina je donirala samo četiri kamiona „šljunka“. I to na 800 m ceste!!??? 

Dok su se na drugim mjestima i sporedni-poljski putovi asfaltirali, betonirali… Ljudi napuštaju svoje oranice jer ne mogu do njih, a mi koji i imamo tu kuće, auta ostavljamo par stotina metara dalje. A kako čujemo „ljudotinjama“ novaca iz kase neopravdano ponestalo!? Da nisu to oni novci koji su trebali biti uloženi u Kašče?  Sramotno je mala riječ za ovu svinjariju. I sebe predstavljati kao najbolju MZ-icu!?

Da, čudne su te „ljudotinje“…

Tko zna možda im je u planu od Kašča napraviti loviše, pa zato treba sve putove do kraja uništiti!? Zamislite, da kaščani ne dolaze, i da je totalno zarasla cesta (a već nije daleko od toga)  ne bih imao tko plašiti životinje, i ulov bih bio veći!? Možda, zato treba što više ubrzati nestanak sela!?

Za njih vrijedi samo „uvlačenje“ ako je netko iz Kašča na vlasti, i da se od njega izvuče pedeset puta više, za svoje prioritete, nego što bi dali za Kašče. Koliko je sve to jadno i otrcano... Nemam riječi…
Potpuno razumijem kada su u crtanom „Leteći medvjedići“ ljude nazivali „ljudotinjama“. Tako i ovi pogoduju tome da u Kašču jedini stanovnici budu, ti koji će u sezoni lova sa vidilice našega dragoga „Konjevca“ povikati: „Bježite dolaze „ljudotinje“.

 A, možda ni lov nije u pitanju, možda su „ljudotinje“ naišli na neka vrijedna nalazišta,  izvor, naftu…, pa žele ispraznit selo do kraja!? Nikad ne znaš kada su „ljudotinje“ u pitanju!? 

Mislim da je ipak bliže istini to, da kada bih ovim „ljudotinjama“ (nekima iz vijeća MZ-ice, koji su vodili glavnu riječ svih ovih godina, a iako sa svim upoznati, samo su selektivno rješavali probleme), dali nadležnost nad pustinjom u Sahari, za pet-šest godina bi tamo zavladala nestašica pijeska.

ip- talic

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb