ŠIJA, ŠETA ORILO SE STILJIMA ...

Ajmo, oto, ajmo…šija, šeta, orilo se Stiljima na sv. Ivana, nebeskog zaštitnika tog vrgoračkog sela. Skupilo se staro i mlado da vide 13 najboljih u šijavici, staroj igri uz koje su odrasle generacije, no koju danas nažalost pomalo pada u zaborav. Mladi su upalili svoje najnovije iphone kako bi to sve snimili, raspitivali se za pravila…a u onim nešto starijim ponovno je „proradila“ mladenačka krv i strast. Ej, sudac broji. Zašto si tu, ako ne brojiš, bili su samo neki od komentara na početku. Došao je tu prije večernje svete mise i župnik don Marin Marčić, kako bi i on naučio šijat. No, kad je vidio da to nije baš jednostavno, te da mu neće poći za rukom, odlučio se ipak izvući polufinalne parove. Tako je zapalo da se u polufinalu sastanu Joze (Joka) Filipović i Radan Barać, to vam kao da su se u nogometu sastali Real i Barcelona, finale prije finala, čule se iz publike. Dok je drugi polufinalni par bio Joze Turića i Ivan (Iko) Tolj, ipak nijansu slabiji. Lomi Radan Joku, ali neda se „stari vuk“ iz Kašča. Preznojavaju se oba, broji publika, broji sudac, došla baza u punat. Prva nagrada je pršut.

- Cinkve, moj!- kaže Radan, i lupi šakom od stol, a Joka mu čestita. Joze Turić je s malo manje muke u drugom susretu prošao dalje.

- Stani malo, daj mala jednu pivu da dođem sebi, grlo mi se osušilo- govori Joze konobarici i signalizira publici da se strpi. Malo tko Jozi daje šansu prije finala, svi govore Radan je favorit, glatko će dobit. Cidi se znoj niz glavu i glas popušta, ipak je trebalo dobit desetak partija da bi se došlo do finala.

- Jedan, jedan u partijama, morat će igrat treća od 12 punata, Ajmo, treća „para gaće“, viče Josip Granić Švabo, koji ima ulogu suca. No, u trećoj ide punat za puntom, nijedan od igrača ne može stvoriti zalihu od dva- tri punta razlike.

- Kvatro, moj! Daj mali taj pršut, gotovo je!- slavi Joze Turić.

NAJMLAĐI UŽIVALI U VOŽNJI KARIĆA ...

No, i najmlađi su uživali u vožnji karića i bogatim nagradama, zahvaljujući Tihi Tolju. Nisi krili svoju sreću, mnogi od njih su rekli da jedva čekaju kad će ponovno sv. Ivan, koliko su bili oduševljeni.

MATE PRIMORAC

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Pročitajte više

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije. Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...

Pročitajte više

kasce.com

Pretraži ovaj blog