Preskoči na glavni sadržaj

Vrlosin iznad Kašča - Mont Blanc niske Hercegovine


Vrlosin, najveći vrh ljubuške općine, sa svojih 958 metara ili 962 metra iznad razine mora prema priručnom mjeraču visine, najviši vrh tzv. Niske Hercegovine, još jednom je opravdao teorijske pretpostavke svojega imena. Prema tim tvrdnjama Vrlosin ili Vrlosinj je kovanica od riječi vrlo sine, ugleda se i slično.

Zaista, s Vrlosina vrlo sine.

Toliko daleko da se vidi i Jadransko more. Zasluga za to pripada siječanjskoj buri koja je dodatno pročistila zrak ispran obilnim kišama, otkrivši dio mora između Ploča i Trpnja! Lijepo se na prijepodnevnom suncu uočava i maleni otočić ispred Pelješca, vjetrenjače iznad Ponikava… Taj detalj nismo zamijetili za ranijih pohoda na Mont Blanc niske Hercegovine!


Komadić mora i visovi Pelješca samo su dio pravog reljefnog bogatstva koji se uočava s tog nevelikog visa. Prema jugoistoku je Ljubuško polje i južnohercegovačka planina Bjelašnica u daljini, istočnije visoravan Brotnja, a dalje u polukrug planinski masivi Veleža, Prenja, Čabulje, Čvrsnice, Vrana i Ljubuše, pa u podnožju malena sela Greda, Jabuka u BiH, te Mijaca u Hrvatskoj.


Koji je to ljuti krš vidi se tek u siječnju, kada nema ni lišća ni raslinja. Ta tri sela danas su gotovo iseljena, međutim gledajući malene njivice čovjek ne može da se ne upita kako, odnosno od čega, su tu ljudi stoljećima živjeli? Zaista to je bilo umijeće koje danas samo grobne humke čuvaju.
S Vrlosina ne sine jedino prema jugozapadu zaklanjaju ga viši vrhovi takozvanog Vrgorskog gorja među kojima se sa 1314 metara ističe Veliki Šibenik kojeg treba razlikovati od Šibenika, jednog od vrha Biokova. Južnije je sv. Mihovil, pa Matokit iznad Vrgorca, Sokolova glava iznad Kašča…
Teško je pratiti toponime koje navodi mještanin Damir Tolj iz Grede, svakako najbolji poznavatelj tog područja, a po potrebi odličan vodič.


Pitom i sur istodobno, Vrlosin je rijedak primjer netaknute prirode na području niske Hercegovine, gdje su sveprisutna postala divlja odlagališta smeća. Tu na krajenjm rubu Ljubuškoga polja ili rubu biokovskog masiva, ovisno s koje strane se gleda, djeluje kao neki nezainteresirani promatrač onoga što se uokolo zbiva.
Pri tome je zahvaljujući nezainteresiranosti Hercegovaca za planinarenje sačuvao izvornu čistoću. Uz netaknutu prirodu lovac Iko Tolj "Zajkić" iz Jabuke nam se pohvalio da se može naći i divljači. Mi bismo dodali da je to zahvaljujući od dobrih zalogaja otežalim lovcima kojima obiluju sela oko Ljubuškoga polja.

Na kraju informacija za zanesenjake, dobar tzv. Popov put, vodi sa uzane asfaltne prometnice između Grede i Jabuke do vrha Vrlosina, pa do Kašča u podnožju.



sipovaca-portal/Bljesak.info

Primjedbe

Objavi komentar

Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
Objavi komentar
Pročitajte više

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...
Objavi komentar
Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...
1 komentar
Pročitajte više