Preskoči na glavni sadržaj

VRGORAC: PRVI ČOVJEK TINOVA GRADA POKAZAO DA SAMO MISLI O SVOM DŽEPU


"Evo jedan moj članak koji bi se trebao uskoro naći u Slobodnoj Dalmaciji..."

PRVI ČOVJEK TINOVA GRADA POKAZAO DA SAMO MISLI O SVOM DŽEPU

LJUDSKI I POLITIČKI AUTOGOL BORISA MATKOVIĆA

Političari su svim stanovnicima demografski i gospodarski uništene Vrgoračke krajine, pokazali svoje pravo lice na trećoj sjednici Gradskog vijeća, a u tome je prednjačio gradonačelnik Boris Matković, koji je pokazao kako se treba boriti za svoj džep. Ovaj „veliki hadezeovac“ i nekadašnji istaknuti član Komunističke partije, svjestan da koalicijski partneri i jedan dio stranačkih simpatizera, te oporbeni zastupnici iz Nezavisne liste mladih traže od njega da smanji plaću za 30 posto, odnosno 20 posto kako bi se donekle solidarizirao s velikim brojem ljudi koji ne rade i svojim primjerom pokazao koliko mu je stalo do građana. Prljavim i prozirnim političkim igricama s „crvenim“ kako on predstavlja biračima SDP prije izbora ili naplatom starih usluga kako tvrde pojedini gradski vijećnici prošao je samo s deset posto manjom plaćom kako je i zamislio. Matković je jasno s tim poručio kako mu je na prvom mjestu vlastit džep, a onda sudbina više od 800 građana koji čekaju posao na Zavodu za zapošljavanje u ovom malom gradiću, te oko 400 onih koji strahuju hoće li dobiti plaću sljedećih mjeseci, među kojim prednjače zaposlenici gradskih tvrtki, ali i nekoliko građevinski tvrtki. Umjesto da bude primjer i moralna vertikala kao metkovski gradonačelnik Božo Petrov i sam kaže, idem na minimalac, jer ja sam najodgovorniji zašto se grad Vrgorac našao pred bankrotom, potrošio sam desetke milijuna na razne gluposti, ne razmišljajući što će biti sutra. Matković je jeftinim performansom s „ljutim“ političkim protivnicima zabio sebi veliki autogol u očima javnosti i pokazao svoje pravo lice. Dan poslije ove burne sjednice Gradskog vijeća nazvao me jedan stari i istaknuti sdepovac i rekao:
„Ovi moji ne znaju tko im glavu nosi, oni izlaze sa sjednice kad na dnevni red dolazi rasprava o plaći gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika i vraćaju se poslije te točke dnevnog reda na sjednicu, to još nije zabilježeno u politici. Mislim, to je preočito, kako ćeš to sad narodu objasniti. Kad si već odlučio napustit sjednicu, onda se više ne vraćaš, to je abeceda politike“. 
Tužno je bilo gledati gradske vijećnike HDZ i HSS, kako podupiru Matkovićev prijedlog od 10 postotnom smanjenju plaće njemu i dogradonačelniku Pervanu. Pratio sam pozorno ta lica jer su svjesni u kakvoj se situaciji nalazi grad i koliko njihovih sugrađana jedva spaja kraj s krajem ,nekima od njih bilo je neugodno, da ne kažem mučno, doslovno su gledali cijelo vrijeme u pod i jedva čekali da sjednica završi.No, pritisnuti stranačkom stegom i raznim obećanjima kako će vjerovatno dobiti neke beneficije ili posao,a pojedini od njih već se nalaze u dobro razrađenim kombinacijama s gradskim vrhom, ipak su podigli ruku. Međutim, jedan od njih Josip Granić Schwabo, poput svjetionika izdigao se iznad svih i glasao protiv. Koliko je ta famozna Matkovićeva plaća za koju se grčevito bori, potpisnik ovih redaka nije uspio saznati, iako je nekoliko puta službeno pokušao doći do tog podatka, no u gradskoj upravi kriju to kao zmija noge. Međutim, prema nekim informacijama vrti se oko 12.300 kuna, kad se tome pridodaju dnevnice i ostali dodaci skupi se tu i 14.000 kuna, pored toga Matković, Pervan i Pandžić(najplaćeniji savjetnik u državi s obzirom na znanje i stručnu spremu) rijetko otvaraju svoje novčanike, jedi, piju i voze se na gradski račun i zašto bi se toga odrekli? A narod, treba im jedan dan u četiri godine, tada ga svojim jeftinim političkim trikovima ošišaju kao ovce. Prije su trgovali s Nezavisnom listom Miljenka Pivca, danas sa SDP, sutra s nekim trećim…za njih nema zime. No, pretužno je gledati kako je Vrgorac duboko podijeljen zbog politike, uspjeli su se zavaditi prijatelji, kumovi, rodbina…No, narod kad-tad progleda, a neka im ovo bude dobra opomena.


MATE PRIMORAC

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...