Preskoči na glavni sadržaj

Hercegovina oplakuje svog heroja, čitavo rodno selo dolazi na ispraćaj Zvonku Bušiću


'ČUVAT ĆEMO USPOMENE NA NJEGA'
Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan, dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je naš sugovornik Ljubo Grizelj
Hercegovina je dio svijeta iz kojeg se nekoć odlazilo u potragu za boljim životom. Težak je bio život ljudi na kamenu pritisnut sistemima koji su ograničavali slobodu i tjerali te da se predaš. Jedan od onih koji su taj kraj zbog snova i vjere o slobodi i nezavisnosti napustili je i Zvonko Bušić. On se nije htio predati, uvijek je bio drugačiji od drugih. Otišao je Zvonko s torbom punom snova, pričaju njegovi poznanici i mještani njegovih rodnih Gorica pored Gruda, ali se uvijek rado vraćao. Njegov kraj i ljudi voljeli su njega, a on je volio njih.
Kada je posljednji put Bušić posjetio svoje rodno mjesto Goricu, dočekali su ga brojni prijatelji i članovi obitelji. Bilo je to 25. kolovoza ove godine, dakle točno tjedan dana prije smrti. Tom prilikom, pričaju njegovi prijatelji, po dobrom starom običaju ispekli su janje, pjevali i veselili se, a vodili su se i ugodni razgovori. Nitko od njih tada nije niti slutio da će na ovakav način okončati svoj život. I prije pet godina, nakon izlaska na slobodu, Bušić je posjetio Hercegovinu, a pjesma i radost zbog povratka kući ispunili su taj hercegovački kraj. Svi koji su Bušića poznavali, ne mogu prihvatiti da ga više nema, ali se s dirljivim porukama opraštaju od njega.
Na internetskim stranicama Bratovštine sv. Stjepana prvomučenika Gorica-Sovići opraštaju se od svog Zvonka Bušića. Kažu da su ovo teški trenutci za članove Bratovštine te za sve hrvatske domoljube. - Bratovština neće zaboraviti velikog hrvatskog mučenika, uznika i domoljuba Zvonku Bušića Taika. U svojim molitvama, u svojim srcima i svojim djelima ubuduće će pokazati tu ljubav prema njemu i njegovoj nesebičnoj uzvišenoj žrtvi za Domovinu Hrvatsku i cijeli hrvatski narod - piše na njihovim stranicama. Navodi se, također, da nam je Bušić ostavio putokaz prema istinskoj slobodi i žrtvi, onako kako se uistinu živi život za svoju Domovinu, vjeru i narod.
Ovaj događaj potresao je njegovu Goricu i cijele Grude, pišu i lokalni mediji, dodajući da su suze i molitva ujedinili Hercegovinu. Svi stanovnici toga kraja koji su Bušića poznavali obećavaju da će čuvati uspomenu na njega.
Da je smrt Zvonka Bušića šokirala njegov rodni kraj, potvrdio nam je i Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude i njegov blizak prijatelj. - Ova vijest posebno me šokirala, mi smo susjedi, a on je uvijek bio osoba čvrstog karaktera i veliki domoljub - ističe Grizelj. Načelnik kaže da se s Bušićem i njegovom suprugom često družio, osobito na kulturnim manifestacijama koje je posjećivao. Posljednji put vidjeli su se na sv. Stjepana ove godine i ništa nije naslućivalo da će se ovakvo nešto dogoditi. - On je imao jasne i čiste vizije, bio je čovjek pun vedrine, nevjerojatna osoba s kojom sam se rado susretao - govori Grizelj.
Bušić je, govori nam njegov prijatelj, posebno volio Hercegovinu i iznimno cijenio svoj zavičaj, a ljudi u njegovom kraju posebno su voljeli njega. - Ljudi su zatečeni, on je ovdje bio junak i nacionalni heroj - kaže Grizelj. Dodaje da je dokaz ljubavi ovoga kraja prema ovom čovjeku i taj što cijelo selo dolazi na ukop. Po Grudama se organiziraju autobusi. - Svi ćemo biti na Mirogoju - ističe Grizelj. No, dodaje da nevjerica ostaje. Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je za kraj naš sugovornik.
  • Autor: Iva M.
  • Photo: Dnevno.hr
  • Izvor: Dnevno.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...