U masovnoj grobnici na Biokovu u Jankovom Docu 16. lipnja 2009 godine, pronađeni su posmrtni ostatci devetero žrtava koje su ubile partizanske snage u Drugom svjetskom ratu. Ovih devet žrtava dio je od ukupno 80 žrtava koje su 1943., strijeljali pripadnici Osmog partizanskog korpusa koji je bio smješten u Makarskoj.
Prema saznanjima Istražnog suca, na Biokovu su pogubljeni pripadnici domobranske satnije. Hrvatska se vojska iz Mostara kretala na odmor preko Zagvozda, gdje ih je zatekao pad Italije. Zarobljeni su i dopremljeni u gornju Podgoru. U staroj školi držali su ih 15-ak dana, a onda su ih odveli na Biokovo na stratište. Prema sjećanjima, likvidirani su početkom listopada 1943.
Ovih devet spomenutih žrtava (od ukupno njih 80), strijeljali su pripadnici zloglasnog Osmog partizanskog korpusa, tada smještenog u Makarskoj. Do danas nema spoznaje gdje su završila, tj. bačena i pokopana tijela preostalih žrtava iz ove skupine hrvatskih mučenika.
Iskope posmrtnih ostataka pronađenih u masovnom grobištu na Biokovu sproveo je splitski patolog dr. Antonio Alujević. S radom je počeo uz nazočnost policije, istražnog suca Stanka Grbavca te predsjednika gradske komisije za žrtve rata i poraća Juraja Rajčevića.
Prema do sada viđenom, stručnjaci kažu da se radi o osobama muškog spola, starosti između 20 i 40 godina, kojima su prostrijeljene lubanje. Kosti su starosti više od 50 godina, a uz njih nije pronađena odjeća. Tek dijelovi cokula i dugmad od košulja.
“Tijela su nabacivana jedna preko drugih. Vidljive su strijelne rane na lubanjama i prsnom košu. Nedvojbeno se radi o egzekuciji. Iskapanje se radilo na vrlo teškom terenu, jednom od najtežih na kojima su se do sada vršila iskapanja. Zemlja je vlažna glinena, a kosti starije, više od 50 godina su obilato prožete korijenjem borova. Dosta su propale. Ipak se iz zubi i kostiju natkoljenice mogu uspješno izvući DNA podatci. Pronađena tijela smještena su na splitsku Patologiju radi DNK analize i utvrđivanja njihovog identiteta. Od živih članova obitelji i rodbine ove skupine ubijenih uzeti su uzorci krvi i kose kako bi se podatci dobiveni iz tih uzoraka usporedili s podatcima iz posmrtnih ostataka pronađenih tijela radi utvrđivanja identiteta žrtava.
Ukop devetero žrtava na makarskom gradskom groblju Sveti Križ 2010.
Ukop zemnih ostataka devetoro žrtava likvidiranih od strane partizanskih ubojica najvjerojatnije u rujnu ili pak listopadu 1943., a pronađenih u Jankovom Docu – masovnoj grobnici (jednoj od mnogih) na Biokovu, koji danas pripada općini Podgora izvršen je u subotu 12. lipnja 2010 god., na makarskom gradskom groblju Sveti Križ. Koncelebriranu sv. Misu zadušnicu, ispred samog ulaza u novu gradsku mrtvačnicu predvodio je msgr. dr. Ivan Čubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.
Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat
Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam
U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb
Primjedbe
Objavi komentar
Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...