Preskoči na glavni sadržaj

Kako danas žive Zaboravljeni ratnici?

ljubuski.info
Sjeća li se još itko Zaboravljenog branitelja br. 301 Tome Pilatića? Sjeti li se još itko datuma, 28. kolovoza davne 93. i krvavog bosanskog ratišta od prije 25 godina?

Tog su dana muslimanske snage, na Vakufskoj bojišnici, izvršile siloviti napad na položaje mjesnog HVO-a i Ljubušaka. Naši položaji ubrzo padaju, dvojica Ljubušaka padaju u ruke neprijatelja, a na prvoj crti ostaje ležati smrtno ranjeni mještanin Matko. Kad su svi mislili da će tijelo ranjenog ili već mrtvog bojovnika pasti u ruke neprijatelja, Toma Pilatić skupi dovoljno snage i hrabrosti, odluči, i sam se vrati na izgubljene položaje kako bi izvukao zaostalog bojovnika.
Za koji dan od tog događaja navršava se 25 godina, povodom toga posjetili smo Tomu i dali mu do znanje kako među nama ipak nije zaboravljen njegov hrabri podvig.
Cijela priča o hrabrosti našega Tome objavljena je prije 18 godina pod naslovom "Vjerni Toma"!
Priča se i danas čuva u arhivu ovog portala, oni koji prvi put čuju za nju bilo bi poželjno pročitati ju:
Ako ste pročitali priču svi se skupa zapitajmo: Zašto od tolikih ratnih odličja koje je tajno "ispod stola" podijelila naša ljubuška pukovnija, zašto Toma Pilatić nije mogao dobiti odličje za dokazanu hrabrost?
Zašto mnogi danas uživaju povoljne ratne mirovine, a umjesto njih u rat je išao na prvu borbenu crtu Toma Pilatić, koji je često puta kao nečija zamjena ratovao pod tuđim imenom i prezimenom, i tako, na prvoj crti bojišnice proveo daleko više dana i noći od bilo kojeg Ljubušaka?

Gdje su danas Tomini suborci koji se još sjećaju opisanih događanja?

Gdje su danas naši časnici i dočasnici, Tomini zapovjednici, koji su davno trebali čiste savjesti potpisati njegove ratne zasluge? Samo da podsjetimo; danas taj isti Toma Pilatić živi od osamdeset maraka socijalne pomoći, struja mu je isključena prije dva mjeseca, kaže da jutri rano ponešto skuha dok ne zavrući, jer loži vatru u šporetu na drva.
Ako ga slučajno u ponedjeljak, na njegov Dan, zateknete u Grabu ispred jedne od prodavaonica, sjetite se i barem mu čestitajte na ljudskoj hrabrosti! Možda će vas pritom uljudno zamoliti za jednu marku, nemojte mu ni slučajno pružiti dvije jer bi mogli doživjeti neugodnosti poput mene.
U mom je slučaju Toma nedavno pustio suzu, znamo da je Tomi lako zaplakat kad koju popije, ali me ipak pogodilo kad je kroz suze rekao:
Puno nji okrene glavu, ne dadnu mi ništa, čime sam ja zaslužija pa si mi ti dao duplo više?!
Eee, moj Tomo, Ti za nas nisi neuredni pijanac koji često puta tetura cestom i prosi jednu marku, Ti si za nas veliki Hrvatski domoljub, koji je potrošio život po mnogim teškim ratištima, upravo onda kad je trebalo imati dovoljno hrabro srce i ponosno stajati na braniku Domovine!

Ratni poručnik | Zaboravljeni branitelj br. 690
Izvor: ljubuski.net

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...