Preskoči na glavni sadržaj

Sveti Ivan Hrvatski, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak.

Sveti Ivan Hrvatski (Ivan korvatský, charvátský) ili sveti Ivan Češki (Jan Český), češki pustinjak, živio je u IX. i X. stoljeću na mjestu današnjeg naselja Svatý Jan pod Skalou (okrug Beroun, Středočeský kraj). Bio je sin hrvatskog kralja Gostumila (Gostomysla), vladara Bijelih Hrvata iz sjeveroistočne Češke i kraljice Elizabete. Živio je u špiljama pokraj rijeke Ledenice, posve sam, u gustim i divljim šumama. Moravski knez Bořivoj I., oženjen svetom Ludmilom, odjahao je jednog dana u lov, ugledao košutu i pogodio je strijelom iz svoga luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla pod kamenu hrid do velike šume.
Iz stijene je tekla čista voda i ranjena košuta je tu legla. Iz njenog vimena teklo je obilje mlijeka pa su se Bořivojevi ljudi napili do mile volje. Iz šume je tada izašao strašan čovjek, sav obrastao i obratio se knezu imenom, iako ga nikada nije vidio. „Zašto si ubio moju košutu?" Knez i njegovi ljudi su se prestrašili, a knez ga je upitao: „Tko si ti?" Odgovorio je: „Ja sam kraljević Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši 42 ljeta. Nitko me nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti. Ubio si mi dobru životinju, koja me hranila cijeli moj vijek, na nesreću tvoju i moju!" Knez Bořivoj pozvao je Ivana u svoj obližnji dvor u Tetínu. Ivan je to otklonio: „Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!" Knez mu je poslao konja i svećenika, ali Ivan nije sjeo na konja, nego je pješice išao do crkve. Tamo se pričestio, ali nije htio ništa jesti ni piti.
Zatim se vratio u svoju šumu i živio tamo do smrti. Uzeo je u ruke papir i crnilo i napisao svoju povijest. Preminuo je na današnji dan, 24. lipnja 904., a pokopala ga je sveta Ludmila. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Nad njegovim grobom podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u XI. stoljeću benediktinska opatija Svatý Jan pod Skalou. Na Ivanov grob stoljećima su dolazili brojni hodočasnici sa svih strana svijeta. Jedan je od zaštitnika crkve svetog Vida u Pragu, a njegov lik se nalazi i na koricama zagrebačkog rukopisnog misala iz 1690. Tamo piše: Ivanus Gostumili, Croata Eremita (Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak). U kapeli svetog Ivana Krstitelja na Gorici Lepoglavskoj glasoviti slikar Ivan Ranger naslikao je i svetog Ivana Hrvatskog, čovjeka u šumi, koji kleči pred raspelom, a za njim su na tlu žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: „Sveti Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak".

Izvor: velecasnisudac.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...