Preskoči na glavni sadržaj

Sveti Ivan Hrvatski, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak.

Sveti Ivan Hrvatski (Ivan korvatský, charvátský) ili sveti Ivan Češki (Jan Český), češki pustinjak, živio je u IX. i X. stoljeću na mjestu današnjeg naselja Svatý Jan pod Skalou (okrug Beroun, Středočeský kraj). Bio je sin hrvatskog kralja Gostumila (Gostomysla), vladara Bijelih Hrvata iz sjeveroistočne Češke i kraljice Elizabete. Živio je u špiljama pokraj rijeke Ledenice, posve sam, u gustim i divljim šumama. Moravski knez Bořivoj I., oženjen svetom Ludmilom, odjahao je jednog dana u lov, ugledao košutu i pogodio je strijelom iz svoga luka. Nastrijeljena životinja bježala je pred lovcima i pobjegla pod kamenu hrid do velike šume.
Iz stijene je tekla čista voda i ranjena košuta je tu legla. Iz njenog vimena teklo je obilje mlijeka pa su se Bořivojevi ljudi napili do mile volje. Iz šume je tada izašao strašan čovjek, sav obrastao i obratio se knezu imenom, iako ga nikada nije vidio. „Zašto si ubio moju košutu?" Knez i njegovi ljudi su se prestrašili, a knez ga je upitao: „Tko si ti?" Odgovorio je: „Ja sam kraljević Ivan Hrvatski, živim u toj pustoši 42 ljeta. Nitko me nije nikada vidio do ovoga dana, nego ti. Ubio si mi dobru životinju, koja me hranila cijeli moj vijek, na nesreću tvoju i moju!" Knez Bořivoj pozvao je Ivana u svoj obližnji dvor u Tetínu. Ivan je to otklonio: „Neću ići s tobom, nego mi pošalji svećenika!" Knez mu je poslao konja i svećenika, ali Ivan nije sjeo na konja, nego je pješice išao do crkve. Tamo se pričestio, ali nije htio ništa jesti ni piti.
Zatim se vratio u svoju šumu i živio tamo do smrti. Uzeo je u ruke papir i crnilo i napisao svoju povijest. Preminuo je na današnji dan, 24. lipnja 904., a pokopala ga je sveta Ludmila. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Nad njegovim grobom podignuta je crkva u čast Ivana Krstitelja, a u XI. stoljeću benediktinska opatija Svatý Jan pod Skalou. Na Ivanov grob stoljećima su dolazili brojni hodočasnici sa svih strana svijeta. Jedan je od zaštitnika crkve svetog Vida u Pragu, a njegov lik se nalazi i na koricama zagrebačkog rukopisnog misala iz 1690. Tamo piše: Ivanus Gostumili, Croata Eremita (Ivan Gostumilov, Hrvat pustinjak). U kapeli svetog Ivana Krstitelja na Gorici Lepoglavskoj glasoviti slikar Ivan Ranger naslikao je i svetog Ivana Hrvatskog, čovjeka u šumi, koji kleči pred raspelom, a za njim su na tlu žezlo i kruna. Ispod njegovog lika piše: „Sveti Ivan, sin kralja Hrvatske i Dalmacije, pustinjak".

Izvor: velecasnisudac.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb