In memoriam MILAN FILIPOVIĆ

MILAN FILIPOVIĆ – MIĆO

14. 7. 1940. – 9. 2. 2016.

ZVONAR CRKVE U KAŠČU 43 GODINE

Milan Filipović – Mićo, nakon što je 43 godine bio zvonar u Kašču, preminuo je u utorak 9. veljače 2016. u 76. godini života. Svetu misu i sprovodne obrede, u koncelebraciji sa župnikom don Jozom, predvodio je u četvrtak 11. veljače na kaščanskom groblju don Marin Marčić, župnik Oraha i Stilja.

Od 1973. preuzeo je službu zvonara u Kašču. Ta služba se sastojala od svakodnevnog zvonjenja na ruke, ujutro, podne i navečer, prije mise i za vrijeme mise. Kasnije, kad je zvono na mjesnom groblju elektrificirano,Mićo je opet bio taj koji je redovito uključivao zvono kad je to bilo potrebno. Na svemu tome mu od srca zahvaljujemo!

“Kakav će to biti susret zvonara i Boga kojemu je zvonar pozivao ljude”, zapitao sam se dok je don Marin u propovijedi na misnome slavlju govorio o njegovoj samozatajnosti, čovjeku skromnih životnih zahtjeva prema sebi, ali zato široke ruke prema drugima. Odmah su mi u mislima navrle riječi pjesme Branka Bošnjakovića Oči u oči:

Pitam se što ću reći kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti , što li ću tada reći?

Hoću li izdržati kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti , oću li moći izdržati ?

Kad se budemo gledali oči u oči

kad se budemo sreli ja i Ti

Sjeti se da sam samo čovjek,

a Bog da si Ti

Kakav li ću biti kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti -kakav li ću onda biti ?

Kakav će to biti susret kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti – jedan čovjek i njegov Bog ?

Kad se budemo gledali oči u oči

kad se budemo sreli ja i Ti

sjeti se sam samo čovjek a Bog da si Ti.

Budući da je kao čovjek i zvonar bio obljubljen, mještani Kašča, s jedne i s druge strane granice, sa župnicima don Jozom i don Marinom, priredili su mu skromnu proslavu 40. obljetnice službe 13. lipnja 2013., a čestitarima se pridružio, poslavši svoju čestitku i zahvalu, i biskup Ratko Perić.

Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi

i posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići:

iz svoje ću puti tada vidjeti Boga.

Njega ja ću kao svojega gledati,

i očima mojim neće biti stranac:

za njime srce mi čezne u grudima

(Job 19, 25-27).

Izvor: zupa-sipovaca-vojnici.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Pročitajte više

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije. Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...

Pročitajte više

kasce.com

Pretraži ovaj blog