In memoriam MILAN FILIPOVIĆ

MILAN FILIPOVIĆ – MIĆO

14. 7. 1940. – 9. 2. 2016.

ZVONAR CRKVE U KAŠČU 43 GODINE

Milan Filipović – Mićo, nakon što je 43 godine bio zvonar u Kašču, preminuo je u utorak 9. veljače 2016. u 76. godini života. Svetu misu i sprovodne obrede, u koncelebraciji sa župnikom don Jozom, predvodio je u četvrtak 11. veljače na kaščanskom groblju don Marin Marčić, župnik Oraha i Stilja.

Od 1973. preuzeo je službu zvonara u Kašču. Ta služba se sastojala od svakodnevnog zvonjenja na ruke, ujutro, podne i navečer, prije mise i za vrijeme mise. Kasnije, kad je zvono na mjesnom groblju elektrificirano,Mićo je opet bio taj koji je redovito uključivao zvono kad je to bilo potrebno. Na svemu tome mu od srca zahvaljujemo!

“Kakav će to biti susret zvonara i Boga kojemu je zvonar pozivao ljude”, zapitao sam se dok je don Marin u propovijedi na misnome slavlju govorio o njegovoj samozatajnosti, čovjeku skromnih životnih zahtjeva prema sebi, ali zato široke ruke prema drugima. Odmah su mi u mislima navrle riječi pjesme Branka Bošnjakovića Oči u oči:

Pitam se što ću reći kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti , što li ću tada reći?

Hoću li izdržati kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti , oću li moći izdržati ?

Kad se budemo gledali oči u oči

kad se budemo sreli ja i Ti

Sjeti se da sam samo čovjek,

a Bog da si Ti

Kakav li ću biti kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti -kakav li ću onda biti ?

Kakav će to biti susret kad se budemo gledali

oči u oči ja i Ti – jedan čovjek i njegov Bog ?

Kad se budemo gledali oči u oči

kad se budemo sreli ja i Ti

sjeti se sam samo čovjek a Bog da si Ti.

Budući da je kao čovjek i zvonar bio obljubljen, mještani Kašča, s jedne i s druge strane granice, sa župnicima don Jozom i don Marinom, priredili su mu skromnu proslavu 40. obljetnice službe 13. lipnja 2013., a čestitarima se pridružio, poslavši svoju čestitku i zahvalu, i biskup Ratko Perić.

Ja znam dobro: moj Izbavitelj živi

i posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići:

iz svoje ću puti tada vidjeti Boga.

Njega ja ću kao svojega gledati,

i očima mojim neće biti stranac:

za njime srce mi čezne u grudima

(Job 19, 25-27).

Izvor: zupa-sipovaca-vojnici.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

Pročitajte više

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...

Pročitajte više

Pretraži ovaj blog