Na današnji dan 07.11.1994 godine na Kupresu poginuo je zapovjednik PPN "LUDVIG PAVLOVIĆ" brigadir ANTE PRIMORAC.

Prisjećamo se našeg istinskog heroja Domovinskog rata, brigadira Ante Primorca, zapovjednika jedne od najelitnijih postrojbi HVO-a i HV-a, PPN „Ludvig Pavlović“, koji je poginuo samo nekoliko dana nakon oslobođenja Kupresa u 28-oj godini života..  

''Nemoj stajati na mom grobu i plakati.

 Nisam tamo.

 Ne spavam.

 Ja san jedan od tisuću vjetrova koji pušu.

Ja sam dragulj što blista u snijegu.

Ja sam sunčevo svjetlo na zrelom žitu.

Ja sam jesenja kiša.

Kad se probudiš u jutarnjem miru,

ja sam užurbanost

koja se javlja od ptica što kruže u letu.

Ja sam zvijezda što sja na nebu.

Nemoj stajati na mom grobu i plakati.

Nisam tamo.

Ne spavam."

N.N

Brigadir Ante Primorac rođen je 16. listopada 1966. godine u selu Kašče. Ante je rođen kao drugo od troje djece, u obitelji od oca (pok.) Joze Primorca i majke Milke Primorac (rođ. Granić). Rastao je u okruženju gdje se živjelo skromno, ali pošteno i ponosno.

Na samom početku Domovinskog rata,  kad je neprijatelj zaprijetio Hrvatskoj, Ante je stao u obranu hrvatske slobode. Postaje pripadnik dobrovoljačke jedinice - pukovnije "Kralj Tomislav", legendarnog generala Mate Šarlije-Daidže, koja je poslije preustrojena u elitnu jedinicu HVO-a "Ludvig Pavlović".. listopada 1966. godine u selu Kašče.

Ante, koji je bio teško ranjen prilikom oslobađanja doline Neretve (Gubavica), kada je ostao 70-postotni invalid, poslije dolaska s liječenja, odbio je i samu pomisao na odlazak u invalidsku mirovinu, te otišao ponovo braniti rodnu grudu.

Mi koji smo ga viđali u tom periodu znamo koliko je napora, snage i ljubavi za našu domovinu i svoje suborce, trebalo Anti, da kao 70-postotni invalid izdrži napore najzahtjevnijih akcija, u koje je išao sa svojom postrojbom, i još takvu elitnu postrojbu predvoditi kao njen zapovjednik.

Ante je jednostavno bio takav, nikad se nije žalio, stisnuo bi zube i išao dalje. Pored toga što je bio veliki domoljub, ratnik i zapovjednik, bio je VELIKI, VELIKI  ČOVJEK .

Naš Ante je herojski i nesebično žrtvovao svoj mladi život, 7. studenoga 1994. na Cajuši, na Kupresu. Sa samo dvadeset i osam godina, poginuo je od granate srpskoga agresora, tek nekoliko dana nakon oslobađanja Kupreške visoravni, ispred hotela “Adria ski”.

S ponosom mogu reći da je Ante bio moj prijatelj, a isto tako znam da je bio prijatelj svih nas Kaščana. Bio je i ostao ponos našeg sela, općine i cijelog našeg naroda.

Uz besprijekoran ratni put, Ante  će još više ostati zapamćen i po svojoj neuništivoj vjeri u ljude i pravdu.

- O Anti bi se toliko toga dobroga moglo napisati, mi vojnici smo inače škrti na riječima i nadam se da će to napraviti netko tko je stručnjak u ovom području,  jer Ante to definitivno zaslužuje. Ovakva dijela i ovakvi ljudi ne smiju biti zaboravljeni, jer narod koji ne poštuje svoju prošlost nema ni budućnost.

- Bilo bi mi drago da ovaj dan, bude i dan okupljanja naših Kaščana i svih naših i Antinih prijatelja. Znam da bi Ante to volio, a on nas je toliko zadužio, jer je za nas sve i našu Domovinu, dao sve što je imao, a to je svoj život.

- Počivaj u miru Božijem, na zemlji hrvatskoj, kaščanskoj, u našem malenom brdovitom, ali zbog dobrote svojih ljudi toliko pitomom Kašču, do naše rodbine i prijatelja.

Do susreta u vječnosti dragi moj prijatelju i NEKA TI JE LAKA HRVATSKA ZEMLJA ZA KOJU SI ŽIVOT DAO.

Ivica Primorac (ip-talic)