Preskoči na glavni sadržaj

Mesna industrija “Braća Pivac” dodijelila rekordne 44 stipendije

Braća Pivac žele pridonijeti razvoju rodnog kraja i zadržati mlade

Mesna industrija “Braća Pivac” dodijelila je ove godine rekordne 44 stipendije mladim Vrgorčanima, za što su u svojem proračunu osigurali 277.200 kuna.

Naime, i ove su godine raspisali natječaj za 30 stipendija, no zbog velikog interesa među mladima, članovi Uprave te tvrtke odlučili su dodijeliti 44 stipendije. Novčana potpora iznosi 700 kuna mjesečno, a isplaćivat će se tijekom devet mjeseci.

U izjavi za medije Miljenko Pivac, jedan od članova Uprave te tvrtke, kazao je kako su za MI “Braća Pivac” znanje i obrazovanje mladih ključ uspjeha, te budućnosti Vrgorca i Hrvatske.
M. PRIMORAC
SNIMIO FEĐA KLARIĆ / CROPIX
slobodnadalmacija.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...