"Što je kuća bez pivca i ćuke?"

U vrijeme mog odrastanja na selu djeca su bila stalno okružena životinjama.

Sva zemlja oko sela je bila obrađena, štale su bile pune. U svakom domaćinstvu: konj, krava, magarac, ovce, koze, kokoši, patke, zečevi, prasci, ćuko, mačke…

U to vrijeme je selo imalo "miris po selu"!

Ovce, koze, konji su se vodili na „pašu“. Konja sam posebno volio... Čovjek u konju nalazi snagu bez surovosti, ljepotu bez sujete i prijatelja bez interesa. Konja sam naučio jahati s pet-šest godina... Uglavnom, prije polaska u osnovnu školu. U tome sam zbilja uživao. I kako se danas toga tako rado, sa sjetom, sjetim.

I svašta nešto se ja sjećam, a sve me nekako malo i rastuži. Šteta da ova naša djeca ne mogu doživjeti selo kakvo je nekad bilo i kakvog ga pamti naša generacija.

Ispada je bilo skoro pa idealno... Ili prije da mi se baš i neda sjećati onog lošijega dijela.

U selu je bilo dosta djece… Ipak, već u „moje vrijeme“ mala seoska škola bila je zatvorena, ali su djeca autobusom išla u školu u susjedno mjesto.

„Rašeljka“

A, kako se tek živjelo za utakmice nedjeljom na našem "velebnom" stadionu „Rašeljka“😍. „Rašeljka“ je za nas bila vrh ... Naš "Wembley", "Park Prinčeva"...

Te utakmice se pamte. "Stari" protiv "mladih", Donje Kašče protiv Gornjeg Kašča... Pa zajedno protiv Stilja…

Najveće posljedice ostavila je migracija šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kaščani, kao i ljudi iz drugih naših krajeva, krenuli su na rad u Zapadnu Europu, najviše u Njemačku.

Iako su se zahvaljujući zaradama tih migranata-gastarbeitera u to vrijeme napravile nove kuće, a neki od njih su se i vratili pod stare dane, njihovi potomci su se ipak mahom odselili u neke druge krajeve. Većinom su odselili u Hrvatsku, najprije prilikom samog školovanja, a kasnije u potrazi za poslom.

U današnje vrijeme nema više ni konja, ni krave, ni magarca… Tek poneki ćuko, mačka, koza, ovca, kokoš i pivac… Ipak dobro je dok su tu pivac i ćuko.

Naši stari su uvijek govorili: "Jeb.š kuću bez pivca i ćuke! Naime, "pivac je je... ljubavnik, a ćuko zaštitnik". A, to su ipa karakteristike do kojih drži svaki patrijarhat.☺☺☺

Ivica Primorac (ip-talic)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

Pročitajte više

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb

Pročitajte više

Pretraži ovaj blog