Preskoči na glavni sadržaj

"Što je kuća bez pivca i ćuke?"

U vrijeme mog odrastanja na selu djeca su bila stalno okružena životinjama.
Sva zemlja oko sela je bila obrađena, štale su bile pune. U svakom domaćinstvu: konj, krava, magarac, ovce, koze, kokoši, patke, zečevi, prasci, ćuko, mačke…

U to vrijeme je selo imalo "miris po selu"!

Ovce, koze, konji su se vodili na „pašu“. Konja sam posebno volio... Čovjek u konju nalazi snagu bez surovosti, ljepotu bez sujete i prijatelja bez interesa. Konja sam naučio jahati s pet-šest godina... Uglavnom, prije polaska u osnovnu školu. U tome sam zbilja uživao. I kako se danas toga tako rado, sa sjetom, sjetim. 

I svašta nešto se ja sjećam, a sve me nekako malo i rastuži. Šteta da ova naša djeca ne mogu doživjeti selo kakvo je nekad bilo i kakvog ga pamti naša generacija.

Ispada je bilo skoro pa idealno... Ili prije da mi se baš i neda sjećati onog lošijega dijela. 
U selu je bilo dosta djece… Ipak, već u „moje vrijeme“ mala seoska škola bila je zatvorena, ali su djeca autobusom išla u školu u susjedno mjesto.

„Rašeljka“
A, kako se tek živjelo za utakmice nedjeljom na našem "velebnom" stadionu „Rašeljka“😍. „Rašeljka“ je za nas bila vrh ... Naš "Wembley", "Park Prinčeva"...
Te utakmice se pamte. "Stari" protiv "mladih", Donje Kašče protiv Gornjeg Kašča... Pa zajedno protiv Stilja… 

Najveće posljedice ostavila je migracija šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. Kaščani, kao i ljudi iz drugih naših krajeva, krenuli su na rad u Zapadnu Europu, najviše u Njemačku.

Iako su se zahvaljujući zaradama tih migranata-gastarbeitera u to vrijeme napravile nove kuće, a neki od njih su se i vratili pod stare dane, njihovi potomci su se ipak mahom odselili u neke druge krajeve. Većinom su odselili u Hrvatsku, najprije prilikom samog školovanja, a kasnije u potrazi za poslom.

U današnje vrijeme nema više ni konja, ni krave, ni magarca… Tek poneki ćuko, mačka, koza, ovca, kokoš i pivac… Ipak dobro je dok su tu pivac i ćuko.

 Naši stari su uvijek govorili: "Jeb.š kuću bez pivca i ćuke! Naime, "pivac je je... ljubavnik, a ćuko zaštitnik". A, to su ipa karakteristike do kojih drži svaki patrijarhat.☺☺☺

Ivica Primorac (ip-talic)

Primjedbe

Objavi komentar

Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...
1 komentar
Pročitajte više

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...
Objavi komentar
Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...
1 komentar
Pročitajte više