Preskoči na glavni sadržaj

5. ožujka 1876. u Kašču i Šipovači bio se Boj na Ljubuški

Na današnji dan prije 139 godina, 5. ožujka 1876. za vrijeme Hercegovačkog ustanka u Šipovači je nizozemska prinzeza Ivana Marcus jurišala na Turke, a u Kašču na lokalitetu Vruće Kamenice vodila se središnja bitka u Boju na Ljubuški.
"Turske su vlasti, također, shvatile svu ozbiljnost novog pokušaja dizanja ustanka u zapadnoj Hercegovini pa su u nju odmah poslale jake snage. Iako je Musić kod Vruće kamenice izvojevao pobjedu nad većom turskom vojskom, nije bilo izgleda u nekakav uspjeh pa se odlučio na povratak u donju Hercegovinu." Ovako, ishod i posljedice boja na Ljubuški opisuje dr. don Ivica Puljić u djelu “Hrvati katolici Donje Hercegovine i Istočna kriza – Hercegovački ustanak 1875“.

Ustanak

O istom događaju u zborniku radova “Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku“, dr. Anđelko Mijatović piše:"U jednom osmanskom izvoru navodi se da je ljubuški kajmakan s 500 bašibozuka napao 700 ustanika oko sela Klobuka, odnosno kraj Dola i Šipovače. Sutradan 5. ožujka, došlo je do borbe u Donjem Kašču, jugozapadno od Klobuka, u kojoj je sudjelovalo oko 500 ustanika protiv 250 osmanskih vojnika."
"U Šipovači pod selom Kašče su započeli borbu s Turcima 5. ožujka 1876. Nizozemka Merkus je prva jurišala na Turke. Tada je poginulo 8. turskih vojnika", u knjizi “Bekija kroz vjekove“, navodi prof. Marko Vego.
Naravno riječ je o događaju iz Hercegovačkog ustanka 1875.-1878., u kojem se opisuje “Boj na Ljubuški”. Riječ je o više bojeva u razdoblju od 2. do 13.ožujka, kada ustanička vojska pod vodstvom don Ivana Musića i Miće Ljubibratića, koji zapovijeda dobrovoljcima iz niza europskih zemalja, prelazi Neretvu u očitoj želji da ustanak prošire i na zapadnu Hercegovinu. Središnja bitka u Boju na Ljubuški bila je upravo u predjelu Vruće kamenice u Donjem Kašču, 5. ožujka. Borbe se nastavljaju pa tako dr. Mijatović navodi novi sukob Musićevih ustanika i osmanske vojske 12. ožujka kraj Klobuka, nakon čega se ustanici ponovno povlače u Donje Kašče, a zatim se uz granicu vraćaju preko Neretve.

Obljetnica 

Iako je malo čak i pisanih izvora o tim događajima, u selu Kašču među malobrojnim žiteljima još su žive predaje, a ustanički štuc (kratka puška), posljednji ostatak iz tog vremena, nestao je sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Večernji list (arhiv)/sipovaca-portal.blogspot.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Najbolji hrvatski tamburaši - "Sve ću prodat sutra"

"Sve ću prodat sutra" S one strane šora, odmah iza pruge Stoji kuća stara, starija od tuge I koda vidim nekog, da mi maše s trijema Al znam tamo nikog, već odavno nema Svi mi kažu prodaj, znaš da trune samo Ako ti ne prodaš, srušit će se samo Pa možda i prodam, al ne istog trena Raspitat se moram, kakva je sad cijena ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana Kolko košta onaj miris loze pokraj trijema A koliko starost, kad uspomena nema Pošto li je podrum, i pijana jutra Nek mi neko izračuna, sve ću prodat sutra Nije srce krivo, što je zapamtilo Sve djetinjstvo moje, u toj se kući skrilo Ne smeta mu korov, ni trava visoka Već mu smeta što ga selo, gleda ispod oka Moram pitat selo, možda oni znaju Kakve li su cijene, tu u mome kraju Kolko vrijedi pod bagremom, starim, ladovina Dal je skuplje ako mi je to sve djedovina ref. Moram vidit pošto li su snovi ovih dana Kolko vrijedi duša, kad je na njoj rana...

Najljepša ovoljetna priča dolazi iz Kašča: Upoznale brata nakon više od 80 godina

Selo Kašče kod Ljubuškog je 18. kolovoza 2023. godine ispisalo jednu od najljepših, ali i najtužnijih priča u povijesti ljubuškog kraja. Naime, to maleno i ljupko ljubuško selo i grob svoga oca Mije prvi put su posjetile dvije sestre iz Austalije, 88-godišnja Jill  i 87-godišnja Janice. Ondje su sudjelovale na obiteljskoj misi svoga 84-godišnjeg brata po ocu Milenka kojeg su upoznale šest dana ranije.  Dvije sestre i brat prvi put u životu su se vidjeli, 12. kolovoza, na svadbi Milenkove unuke u Kninu. Zanimljivo je da Jill i Janice do prije godinu i pol dana nisu uopće znale da imaju brata, a za oca su mislile da je umro još dok su one bile malene djevojčice. Glavni „krivac“ za ovu tužnu priču sa sretnim završetkom je njihov otac Mijo Primorac iz Kašča koji je rođen 1902., a preminuo 1976. godine. Mijo je živio u Kašču i kao mlad oženio se četiri godine mlađom sumještankom Matijom. Razmišljajući da će se obitelj s vremenom povećati i na svijet doći još nekoliko „gladnih usta“...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...