Preskoči na glavni sadržaj

Kupres u duši

Volim Kupres i Stožer planinu.
Kukavičko jezero, plavetnilo, dubinu.
I potoke što ih krase, kad snjegovi viju
i ne daju nase.
Volim pašnjake i zelene bare,
duge njive i ostale gore, te vezove
od lila trave, konje vrane, stada i krave.

Volim zrak kupreški kad dišem.
Gledat breze što ih vjetar njiše.
Volim kišu što padne u trenu.
Livade nam drže u zelenu.

Krik galeba čujem još u polju,
što nam s mora dolaze u broju,
da zabijele kupreške ravnice,
slušat pjesme kupreške dice.

Volim pašnjake i kuprešku zimu.
Kobasice kad malo podimu.
Bijelog sira kao snijega bijela.
Susrest mladost uz večernja sijela.

Bijela stada ko biseri dijevojke,
krase Stožer i njegove obronke,
a potoci vijugaju prema polju,
jedan skrenu u Goravce,
baš pred kuću moju.

Ide točno pred Močila ravna,
gdje se selo skupljalo odavna.
Gdje su se svati nekada dočekivali
da bi se lakše tu prebrojali.

Četiri crkve Kupres nam krase;
Otinovci, grad, Rastičevo i
Zlosela – zna se –
A, najveća je ona u gradu
Dobri ljudi graditi je dadu.
Don Dominik ih bodri sa oltara.
Malo takvih ima država.

Navratite za Strljanicu i za svetog Ivu,
Da običaji stari malo zaživu.
I pozdravimo svu po svitu braću,
da za Kupres vrimena pronađu.

Ponosni smo što Kupres imamo.
Bože zdravlja i da uživamo.
I sin mi Ante rođeni kaže:
„Pišeš ćaća ka da si na Kupresu rođen.“
Još je mlad da mu objasnim
kojom cestom kroz život sam vođen.

Milivoj Bebić – Beba  ("Zbirka pjesama")

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...