Preskoči na glavni sadržaj

Kašče: Proslava blagdana sv. Antuna Padovanskog zaštitnika sela



- Za nas je ovaj mjesec osobito važan, jer tradicionalno, svake godine, 13। lipnja slavimo sveca svega svijeta, nebeskog zaštitnika našeg sela, sv. Antuna Padovanskog.

- „Sv. Antun je bio zaštitnik siromašnih, uvijek i svugdje, suprotstavljajući se otvoreno nasilnicima“.
- „On je bio čovjek koji je štovao istinu, pod svaku cijenu, izmjenjujući blagost i nepopustljivost, već prema pojedinom slučaju। Nije se bojao nikada nikoga i ničega. Nikada ga nisu vodili pojedinačni računi kada se radilo o zaštiti potlačenih“. (Veritas)

- Na misnom slavlju, ispred kapelice sv. Ante, koje je vodio naš župnik don Antun Pavlović uz asistenciju župnika susjedne župe (Stilja-Banja-Orah) don Marina Marčića, okupio se veliki broj naših Kaščana, koji su došli sa raznih strana obilježiti ovu svetkovinu i „Ime Božjeg čovjeka – sveca- širitelja Kristove istine“.
- Bilo je i vjernika iz susjednih sela, tako da mi izgleda da je ukupan broj bio i malo veći nego prošlih godina…
- Do kasnih večernjih sati družilo se uz jelo, piće i nogomet na „Rašeljki“...
Posebno je na nogometu bilo „živo“…Bilo je Kaščana različitih generacija, i igralo se više utakmica। Bila je to borba za svaku loptu… Ipak, uz pivo je to „išlo“ dobro i veselo (sa puno smijeha), te se je i poraz lakše prebolio…
Na kraju se „ekipa“ oprostila uz insistiranje što skorijeg ponovnog okupljanja... Zadovoljstvo (svih nas) je bilo zbilja veliko, i više nitko ne sumnja da će se to nastaviti i u budućnosti।P.S. Veliko hvala Iki, Đuri, Mati, Željki, Mići, Ićki, Duli (posebno na pivu), a i ostalima koji su uložili dosta truda i rada da bih ovo uspjelo.Isto tako veseli što je ovo nogometno druženje, uz sve ostale, svojim prisustvom na „Rašeljki“ uveličao i ikona našeg sela „Stari Mić“.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...