Preskoči na glavni sadržaj

Zec je simbol plodnosti, a jaje novoga života

OTKUD ZEC I JAJA UZ USKRS?
Zec je simbol plodnosti, a jaje novoga života
Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji slavi događaj koji je potvrdio vjeru u vječni život i besmrtnost duše – uskrsnuće Isusa Krista. No, ovih dana rijetki razmišljaju o samom smislu Uskrsa, nego se više bave onom komercijalnom stranom koja prati ovaj blagdan. Razmišljamo o šunki i rolovanoj plećki, mladom luku i cijeni jaja, o tomu što djeci staviti u gnijezdo u vrijeme opće neimaštine i besparice. A djeca sve nade ulažu u uskrsnoga zeca koji nosi darove i obojana jaja. I mnogi se tu pitaju – gdje je veza između zeca, jaja i Uskrsa?
Ilustracija   FOTO:McPHOTO/DPA/PIXSELL
ZAŠTO ZEC?Zec je još u pretkršćansko doba bio simbol plodnosti, jer se brzo razmnožava, pa ga se držalo plodnom životinjom koja daje bogatstvo novoga života. Zečevi su se uz Uskrs počeli vezati u 16. stoljeću u Njemačkoj, pa, premda bismo očekivali da kokoš nosi jaja, taj je zadatak za Uskrs ipak dobio plodni zeko.
ZAŠTO JAJA?Odgovor je, također, u dalekoj prošlosti i pretkršćanskom vremenu kada su mnogim narodima jaja bila simbol buđenja prirode, dolaska proljeća, novoga života, obilja i rađanja. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano s božicom plodnosti, stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja kao simbol novoga života. Budući da je Uskrs baš to - početak novoga života, jaja su postala simbol toga kršćanskoga blagdana. Kršćanski su misionari iskoristili poganske običaje i vezali ih uz kršćanske praznike kako bi lakše proširili kršćanstvo. Kako su se poganske svetkovine proljeća poklapale vremenski s Uskrsom iskorišten je i taj stari običaj. Što se tiče bojanja, obojena jaja pronađena su još u pretpovijesnim grobovima, a ukrašavalo ih se, pretpostavlja se, kako bi im se 'ojačala' moć davanja novoga života ispisivanjem čarobnih riječi ili crteža, što se danas pretvorilo u zabavu za cijelu obitelj, obično na Veliku subotu.
Noć prije Uskrsa djeca prave gnijezdo u kojemu će ujutro, nadaju se, pronaći darove. Darovi za Uskrs skromniji su od onih božićnih, a u mnogim se zemljama daruju samo obojana jaja. Nekada su djeca u uskrsnom gnijezdu pronalazila obično novu proljetnu odjeću ili obuću u kojoj se toga dana išlo i u crkvu. Običaji su se i očekivanja promijenila, djeca očekuju sve više, a roditelji, na žalost, imaju sve manje, ali ipak čine sve kako bi izmamili osmijeh na lice svojih mališana kada na uskrsno jutro pojure prema gnijezdu…
 Izvor: republika.eu/

Primjedbe

Objavi komentar

Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat
1 komentar
Pročitajte više

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam
Objavi komentar
Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb
1 komentar
Pročitajte više