Zec je simbol plodnosti, a jaje novoga života

OTKUD ZEC I JAJA UZ USKRS?

Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji slavi događaj koji je potvrdio vjeru u vječni život i besmrtnost duše – uskrsnuće Isusa Krista. No, ovih dana rijetki razmišljaju o samom smislu Uskrsa, nego se više bave onom komercijalnom stranom koja prati ovaj blagdan. Razmišljamo o šunki i rolovanoj plećki, mladom luku i cijeni jaja, o tomu što djeci staviti u gnijezdo u vrijeme opće neimaštine i besparice. A djeca sve nade ulažu u uskrsnoga zeca koji nosi darove i obojana jaja. I mnogi se tu pitaju – gdje je veza između zeca, jaja i Uskrsa?

Ilustracija FOTO:McPHOTO/DPA/PIXSELL

ZAŠTO ZEC?Zec je još u pretkršćansko doba bio simbol plodnosti, jer se brzo razmnožava, pa ga se držalo plodnom životinjom koja daje bogatstvo novoga života. Zečevi su se uz Uskrs počeli vezati u 16. stoljeću u Njemačkoj, pa, premda bismo očekivali da kokoš nosi jaja, taj je zadatak za Uskrs ipak dobio plodni zeko.

ZAŠTO JAJA?Odgovor je, također, u dalekoj prošlosti i pretkršćanskom vremenu kada su mnogim narodima jaja bila simbol buđenja prirode, dolaska proljeća, novoga života, obilja i rađanja. Jaje je u Mezopotamiji bilo simbolički povezano s božicom plodnosti, stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja kao simbol novoga života. Budući da je Uskrs baš to - početak novoga života, jaja su postala simbol toga kršćanskoga blagdana. Kršćanski su misionari iskoristili poganske običaje i vezali ih uz kršćanske praznike kako bi lakše proširili kršćanstvo. Kako su se poganske svetkovine proljeća poklapale vremenski s Uskrsom iskorišten je i taj stari običaj. Što se tiče bojanja, obojena jaja pronađena su još u pretpovijesnim grobovima, a ukrašavalo ih se, pretpostavlja se, kako bi im se 'ojačala' moć davanja novoga života ispisivanjem čarobnih riječi ili crteža, što se danas pretvorilo u zabavu za cijelu obitelj, obično na Veliku subotu.

Noć prije Uskrsa djeca prave gnijezdo u kojemu će ujutro, nadaju se, pronaći darove. Darovi za Uskrs skromniji su od onih božićnih, a u mnogim se zemljama daruju samo obojana jaja. Nekada su djeca u uskrsnom gnijezdu pronalazila obično novu proljetnu odjeću ili obuću u kojoj se toga dana išlo i u crkvu. Običaji su se i očekivanja promijenila, djeca očekuju sve više, a roditelji, na žalost, imaju sve manje, ali ipak čine sve kako bi izmamili osmijeh na lice svojih mališana kada na uskrsno jutro pojure prema gnijezdu…

Izvor: republika.eu/

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

Pročitajte više

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "... Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a 2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...

Pročitajte više

Pretraži ovaj blog