Preskoči na glavni sadržaj

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

Umro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar

Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće!

Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske.

Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije.

Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borba za Hrvatsku!  Pokojni Nedo bio je kao i njegova cijela obitelj prije Domovinskog rata izvrgnuta progonu hrvatske i jugoslavenske UDBE.

Nediljko Vegar, je brat od Pave Vegara, jednog od vođa Skupine Fenix '72, mučki ubijenih hrvatskih vitezova, poznatijih kao Bugojanska skupina – Fenix.
Bila je velika čast i privilegija poznavati ga i biti njegov suborac, u našem svetom cilju, oslobođenju naše voljene domovine.

Jednom prilikom je izjavio: „Moji ideali su ispunjeni, jer je stvorena hrvatska država. Ona je još uvijek daleko od mojih snova i očekivanja moga brate Pave i njegovih suboraca. Ali je takva kakva je. Mi smo od prošlih hrvatskih generacija preuzeli žezlo borbe za samostalnu hrvatsku državu i mislim da smo tu povijesnu zadaću časno ispunili. Na sljedećim hrvatskim generacijama je da se bore za njezino usavršavanje. Vjerujem da će i nove hrvatske generacije časno obaviti svoju dužnost kao što smo i mi obećavši našim precima'.

Lijepo je to o Nedi napisala Julie Bušić (udovica pok. Zvonka Bušića, njegova velikog prijatelja):  "Dobro se on pripremio za smrt. Nije bio bogat u materijalnim stvarima, ali je posjedovao veliko blago principijelnosti, hrabrosti, velikodušnosti, lojalnosti prema prijateljima, a najvažnije prema svojoj domovini Hrvatskoj. Nije pao ni na jednom ispitu, nego je uvijek dobio čistu peticu, iako su prepreke bile velike".

Ispraćaj Nediljka s Mirogojskog groblja u Zagrebu biti će u utorak, 11. II. 2014. u 12 i 30 sati. Pokopni oproštaj biti će u srijedu 12.II.2014 u Vašarovićima - općina Ljubuški, u 15.00 sati. Obitelji iskrena sućut.

Hvala ti legendo! Počivao u miru Božjem, i neka ti je laka ova naša hrvatska zemlja koju si toliko volio.

Ivica Primorac

Primjedbe

  1. Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja i milostiv neka ti bude. Neka Gospodin svoj pogled svrne na tebe i mir ti svoj u vječnosti podari. Rode! Ante M.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...