Autor: Tekst i foto: Dušan Musa | LJ::portal Prema podacima do kojih je došao dugogodišnjim radom na terenu mr. Radoslav Dodig došao je do podatka o približno 1.300 gomila i 47 gradina na području općine Ljubuški. Zahvaljujući mr. Dodigu te podatke trebao bi sadržavati novi prostorni plan općine Ljubuški. Iako nije najveća, a posebice nalazima najbogatija gradina na Vrlosinu najvišem vrhu općine Ljubuški 954. metra iznad razine mora, sigurno je na najvišoj koti. Gradina se nalazi na jednom od brjegova ispod Vrlosina i jednostavno se kako kaže Damir Tolj mještanin Grede koja se nalazi s druge strane brda, jednostavno se zove Gomila. Iako ih narod obično poistovjećuje gradine i gomile nisu isto. Gomile koje arheolozi obično nazivaju tumulima podizani su nad grobovima velikodostojnika, plemenskih vođa i slično u bakrenom dobu još prije četiri tisuće godina! Takav običaj se nastavio kroz brončano i željezno, a neki su s obzirom na vrijeme nastanka i značenje, spremni za gomile

OTKUD ZEC I JAJA UZ USKRS? Zec je simbol plodnosti, a jaje novoga života Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji slavi događaj koji je potvrdio vjeru u vječni život i besmrtnost duše – uskrsnuće Isusa Krista. No, ovih dana rijetki razmišljaju o samom smislu Uskrsa, nego se više bave onom komercijalnom stranom koja prati ovaj blagdan. Razmišljamo o šunki i rolovanoj plećki, mladom luku i cijeni jaja, o tomu što djeci staviti u gnijezdo u vrijeme opće neimaštine i besparice. A djeca sve nade ulažu u uskrsnoga zeca koji nosi darove i obojana jaja. I mnogi se tu pitaju – gdje je veza između zeca, jaja i Uskrsa? Ilustracija   FOTO:McPHOTO/DPA/PIXSELL ZAŠTO ZEC? Zec je još u pretkršćansko doba bio simbol plodnosti, jer se brzo razmnožava, pa ga se držalo plodnom životinjom koja daje bogatstvo novoga života. Zečevi su se uz Uskrs počeli vezati u 16. stoljeću u Njemačkoj, pa, premda bismo očekivali da kokoš nosi jaja, taj je zadatak za Uskrs ipak dobio plodni zeko. ZAŠTO JAJA?

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat