Preskoči na glavni sadržaj

Hercegovina oplakuje svog heroja, čitavo rodno selo dolazi na ispraćaj Zvonku Bušiću


'ČUVAT ĆEMO USPOMENE NA NJEGA'
Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan, dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je naš sugovornik Ljubo Grizelj
Hercegovina je dio svijeta iz kojeg se nekoć odlazilo u potragu za boljim životom. Težak je bio život ljudi na kamenu pritisnut sistemima koji su ograničavali slobodu i tjerali te da se predaš. Jedan od onih koji su taj kraj zbog snova i vjere o slobodi i nezavisnosti napustili je i Zvonko Bušić. On se nije htio predati, uvijek je bio drugačiji od drugih. Otišao je Zvonko s torbom punom snova, pričaju njegovi poznanici i mještani njegovih rodnih Gorica pored Gruda, ali se uvijek rado vraćao. Njegov kraj i ljudi voljeli su njega, a on je volio njih.
Kada je posljednji put Bušić posjetio svoje rodno mjesto Goricu, dočekali su ga brojni prijatelji i članovi obitelji. Bilo je to 25. kolovoza ove godine, dakle točno tjedan dana prije smrti. Tom prilikom, pričaju njegovi prijatelji, po dobrom starom običaju ispekli su janje, pjevali i veselili se, a vodili su se i ugodni razgovori. Nitko od njih tada nije niti slutio da će na ovakav način okončati svoj život. I prije pet godina, nakon izlaska na slobodu, Bušić je posjetio Hercegovinu, a pjesma i radost zbog povratka kući ispunili su taj hercegovački kraj. Svi koji su Bušića poznavali, ne mogu prihvatiti da ga više nema, ali se s dirljivim porukama opraštaju od njega.
Na internetskim stranicama Bratovštine sv. Stjepana prvomučenika Gorica-Sovići opraštaju se od svog Zvonka Bušića. Kažu da su ovo teški trenutci za članove Bratovštine te za sve hrvatske domoljube. - Bratovština neće zaboraviti velikog hrvatskog mučenika, uznika i domoljuba Zvonku Bušića Taika. U svojim molitvama, u svojim srcima i svojim djelima ubuduće će pokazati tu ljubav prema njemu i njegovoj nesebičnoj uzvišenoj žrtvi za Domovinu Hrvatsku i cijeli hrvatski narod - piše na njihovim stranicama. Navodi se, također, da nam je Bušić ostavio putokaz prema istinskoj slobodi i žrtvi, onako kako se uistinu živi život za svoju Domovinu, vjeru i narod.
Ovaj događaj potresao je njegovu Goricu i cijele Grude, pišu i lokalni mediji, dodajući da su suze i molitva ujedinili Hercegovinu. Svi stanovnici toga kraja koji su Bušića poznavali obećavaju da će čuvati uspomenu na njega.
Da je smrt Zvonka Bušića šokirala njegov rodni kraj, potvrdio nam je i Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude i njegov blizak prijatelj. - Ova vijest posebno me šokirala, mi smo susjedi, a on je uvijek bio osoba čvrstog karaktera i veliki domoljub - ističe Grizelj. Načelnik kaže da se s Bušićem i njegovom suprugom često družio, osobito na kulturnim manifestacijama koje je posjećivao. Posljednji put vidjeli su se na sv. Stjepana ove godine i ništa nije naslućivalo da će se ovakvo nešto dogoditi. - On je imao jasne i čiste vizije, bio je čovjek pun vedrine, nevjerojatna osoba s kojom sam se rado susretao - govori Grizelj.
Bušić je, govori nam njegov prijatelj, posebno volio Hercegovinu i iznimno cijenio svoj zavičaj, a ljudi u njegovom kraju posebno su voljeli njega. - Ljudi su zatečeni, on je ovdje bio junak i nacionalni heroj - kaže Grizelj. Dodaje da je dokaz ljubavi ovoga kraja prema ovom čovjeku i taj što cijelo selo dolazi na ukop. Po Grudama se organiziraju autobusi. - Svi ćemo biti na Mirogoju - ističe Grizelj. No, dodaje da nevjerica ostaje. Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je za kraj naš sugovornik.
  • Autor: Iva M.
  • Photo: Dnevno.hr
  • Izvor: Dnevno.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...