Preskoči na glavni sadržaj

Hercegovina oplakuje svog heroja, čitavo rodno selo dolazi na ispraćaj Zvonku Bušiću


'ČUVAT ĆEMO USPOMENE NA NJEGA'
Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan, dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je naš sugovornik Ljubo Grizelj
Hercegovina je dio svijeta iz kojeg se nekoć odlazilo u potragu za boljim životom. Težak je bio život ljudi na kamenu pritisnut sistemima koji su ograničavali slobodu i tjerali te da se predaš. Jedan od onih koji su taj kraj zbog snova i vjere o slobodi i nezavisnosti napustili je i Zvonko Bušić. On se nije htio predati, uvijek je bio drugačiji od drugih. Otišao je Zvonko s torbom punom snova, pričaju njegovi poznanici i mještani njegovih rodnih Gorica pored Gruda, ali se uvijek rado vraćao. Njegov kraj i ljudi voljeli su njega, a on je volio njih.
Kada je posljednji put Bušić posjetio svoje rodno mjesto Goricu, dočekali su ga brojni prijatelji i članovi obitelji. Bilo je to 25. kolovoza ove godine, dakle točno tjedan dana prije smrti. Tom prilikom, pričaju njegovi prijatelji, po dobrom starom običaju ispekli su janje, pjevali i veselili se, a vodili su se i ugodni razgovori. Nitko od njih tada nije niti slutio da će na ovakav način okončati svoj život. I prije pet godina, nakon izlaska na slobodu, Bušić je posjetio Hercegovinu, a pjesma i radost zbog povratka kući ispunili su taj hercegovački kraj. Svi koji su Bušića poznavali, ne mogu prihvatiti da ga više nema, ali se s dirljivim porukama opraštaju od njega.
Na internetskim stranicama Bratovštine sv. Stjepana prvomučenika Gorica-Sovići opraštaju se od svog Zvonka Bušića. Kažu da su ovo teški trenutci za članove Bratovštine te za sve hrvatske domoljube. - Bratovština neće zaboraviti velikog hrvatskog mučenika, uznika i domoljuba Zvonku Bušića Taika. U svojim molitvama, u svojim srcima i svojim djelima ubuduće će pokazati tu ljubav prema njemu i njegovoj nesebičnoj uzvišenoj žrtvi za Domovinu Hrvatsku i cijeli hrvatski narod - piše na njihovim stranicama. Navodi se, također, da nam je Bušić ostavio putokaz prema istinskoj slobodi i žrtvi, onako kako se uistinu živi život za svoju Domovinu, vjeru i narod.
Ovaj događaj potresao je njegovu Goricu i cijele Grude, pišu i lokalni mediji, dodajući da su suze i molitva ujedinili Hercegovinu. Svi stanovnici toga kraja koji su Bušića poznavali obećavaju da će čuvati uspomenu na njega.
Da je smrt Zvonka Bušića šokirala njegov rodni kraj, potvrdio nam je i Ljubo Grizelj, načelnik Općine Grude i njegov blizak prijatelj. - Ova vijest posebno me šokirala, mi smo susjedi, a on je uvijek bio osoba čvrstog karaktera i veliki domoljub - ističe Grizelj. Načelnik kaže da se s Bušićem i njegovom suprugom često družio, osobito na kulturnim manifestacijama koje je posjećivao. Posljednji put vidjeli su se na sv. Stjepana ove godine i ništa nije naslućivalo da će se ovakvo nešto dogoditi. - On je imao jasne i čiste vizije, bio je čovjek pun vedrine, nevjerojatna osoba s kojom sam se rado susretao - govori Grizelj.
Bušić je, govori nam njegov prijatelj, posebno volio Hercegovinu i iznimno cijenio svoj zavičaj, a ljudi u njegovom kraju posebno su voljeli njega. - Ljudi su zatečeni, on je ovdje bio junak i nacionalni heroj - kaže Grizelj. Dodaje da je dokaz ljubavi ovoga kraja prema ovom čovjeku i taj što cijelo selo dolazi na ukop. Po Grudama se organiziraju autobusi. - Svi ćemo biti na Mirogoju - ističe Grizelj. No, dodaje da nevjerica ostaje. Teško je razumjeti njegov čin jer je u danima mladosti i djetinjstva bio čovjek koji je čvrsto stajao na nogama. Bio je ustrajan dosljedan i pravičan. - I ova odluka nije izraz slabosti, možda je i ovo način da pokaže dosljednost u svojim stavovima - zaključio je za kraj naš sugovornik.
  • Autor: Iva M.
  • Photo: Dnevno.hr
  • Izvor: Dnevno.hr

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb