S jeća li se još itko Zaboravljenog branitelja br. 301  Tome Pilatića ? Sjeti li se još itko datuma, 28. kolovoza davne 93. i krvavog bosanskog ratišta od prije 25 godina? Tog su dana muslimanske snage, na Vakufskoj bojišnici, izvršile siloviti napad na položaje mjesnog HVO-a i Ljubušaka. Naši položaji ubrzo padaju, dvojica Ljubušaka padaju u ruke neprijatelja, a na prvoj crti ostaje ležati smrtno ranjeni mještanin Matko. Kad su svi mislili da će tijelo ranjenog ili već mrtvog bojovnika pasti u ruke neprijatelja, Toma Pilatić skupi dovoljno snage i hrabrosti, odluči, i sam se vrati na izgubljene položaje kako bi izvukao zaostalog bojovnika. Za koji dan od tog događaja navršava se 25 godina, povodom toga posjetili smo Tomu i dali mu do znanje kako među nama ipak nije zaboravljen njegov hrabri podvig. Cijela priča o hrabrosti našega Tome objavljena je prije 18 godina pod naslovom "Vjerni Toma"! Priča se i danas čuva u arhivu ovog portala, oni koji prvi...

OPROŠTAJNA MISA  Velik broj ljudi prisustvovao je oproštajnoj misi  don Marina Marčića  u župi Stilja kraj Vrgorca. Njegov odlazak nakon 26 godina župljani su vrlo teško i emotivno doživjeli, nakon što su od nadbiskupa Barišića tražili i molili da mu produži službu u Župi. Nažalost, njihova molba nije uslišana, a don Marin je u nedjelju odslužio oproštajnu misu. U nešto više od četvrt stoljeća otkad je ovaj svećenik iz Krila Jesenica došao u vrgorački kraj, mnoge stvari su se promijenile, tvrde stanovnici tog mjesta. - Don Marin Marčić je došao u ovaj kraj kad gotovo nitko nije išao u crkvu. No on je uspio sve pridobiti, danas su crkve pune, sva djeca idu na vjeronauk. I oni najrigidniji pobornici partije su popustili pred njim, gotovo svaka kuća prima svećenika. Nakon više desetljeća jedan naš momak odlučio je prihvatiti svećenički poziv. Takvu duhovnu obnovu nitko nije napravio na ovim prostorima, no nije on samo naš župnik, on je svećenik cijele Vrgor...

Krjesovi su na Svetoga Ivana Svitnjaka zapalili Stilje, Prapatnice i Orah, župe vrgoračkog kraja, i još se požar ne smiruje; toga im je dana dugogodišnji župnik don Marin Marčić s oltara najavio da ih po dekretu splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića napušta. Nastupio je šok, iz crkve su izašli plačući. A onda su se ozbiljno naljutili, još nedavno im je nadbiskup obećao da ga neće micati, a sada mu je dosudio nastavak službe u Muću Donjem. S jedne granice, ove s mostarskom biskupijom, na granicu sa šibenskom biskupijom. Župljani su se organizirali, prikupili 1800 potpisa za ostanak župnika, protestirali u medijima, pokušali apelirati u Ordinarijatu, na koncu su namjeravali održati i prosvjed pred Biskupovom palačom koji su otkazali na don Marinovu zamolbu. Vidio sam različitih župa i župnika, gdje se pastir i stado manje ili više ljube, ali ovakva privrženost ovih vjernika svome župniku rijetko se sreće. Doznali su da namjeravamo načiniti priču o don Marinu, pa su nas doč...

Hm, godišnjica… To je uredu, ali opet nekako premalo… I, tada znamo zakazati ... „Godišnjica“ mi nekako dođe kao neki naputak da ostale dane pomalo zaboravimo, a tada se sjetimo… Ne znam… Valjda da i sami sebi kao olakšamo… Ali, što... Teško nam se pomiriti da nisu više s nama... U redu je to, ali opet kolika je čast da smo poznavali ove heroje. I da smo s njima dijelili dobro i zlo!?  Tko to može platiti? To je čast i privilegija koja se s ničim ne može mjeriti! Pa, to me čini ponosnim! Zbog toga nekada sam sebe gledam "boljim pogledom", nego što u stvari i jesam!? Ne znam, možda to mnogi neće razumjeti, ali iako nosimo sa sobom sve one strahote koje rat inače donese sa sobom, doživotno žalimo za svojim nastradalim itd., i gunđamo na ovo-ono mi smo ipak privilegirani. Ma, da od naše države nismo ostvarili ništa materijalno, da nas sada i zatvore, mi smo privilegirani! Ali, ne na način kako nas znaju predstaviti razni dušebrižnici!  Privilegirani smo, jer sm...