U vrijeme mog odrastanja na selu djeca su bila stalno okružena životinjama. Sva zemlja oko sela je bila obrađena, štale su bile pune. U svakom domaćinstvu: konj, krava, magarac, ovce, koze, kokoši, patke, zečevi, prasci, ćuko, mačke… U to vrijeme je selo imalo "miris po selu"! Ovce, koze, konji su se vodili na „pašu“. Konja sam posebno volio... Čovjek u konju nalazi snagu bez surovosti, ljepotu bez sujete i prijatelja bez interesa. K onja sam naučio jahati s pet-šest godina... Uglavnom, prije polaska u osnovnu školu. U tome sam zbilja uživao. I kako se danas toga tako rado, sa sjetom, sjetim. I svašta nešto se ja sjećam, a sve me nekako malo i rastuži. Šteta da ova naša djeca ne mogu doživjeti selo kakvo je nekad bilo i kakvog ga pamti naša generacija. Ispada je bilo skoro pa idealno... Ili prije da mi se baš i neda sjećati onog lošijega dijela. U selu je bilo dosta djece… Ipak, već u „moje vrijeme“ mala seoska škola bila je zatvorena, ali su...