DRAGAN PRIMORAC Tri četvrtine hrvatskih muškaraca su vjerojatno potomci starih Europljana, a ostali...

Intervju s hrvatskim znanstvenikom.

G. Primorac, gdje trenutno živite, što radite i čime se u posljednje vrijeme bavite?

- Trenutno živim i radim između Hrvatske, SAD-a, Njemačke ali i nekih drugih država. U Hrvatskoj sam kao predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina najviše preokupiran uvođenjem koncepta personalizirane medicine u svakodnevni rad bolnice, dok istodobno držim nastavu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Osijeku te na Odjelu za forenzičke znanosti Sveučilišta u Splitu. U SAD-u imam nastavne obveze na sveučilištima Penn State i New Haven. Osim toga, otkako sam izabran na dužnost predsjednika Odbora za međunarodne odnose Američke akademije za forenzičke znanosti te predsjednika International Society for Applied Biological Sciences, svakodnevno dio vremena posvećujem radu ovih organizacija.

Ovih ste dana boravili u Kini. Između ostalog, s domaćinima ste razgovarali o uporabi novih forenzičkih tehnologija u svrhu prevencije i otkrivanja (bio)terorističkih prijetnji. Možete li nam pojasniti o kakvim se tehnologijama radi?

- Točno, upravo sam se vratio iz Kine, točnije iz Xi’an-a. Jedna od posebnih tema koju smo obrađivali bila je predviđanje tjelesnih obilježja počinitelja kaznenog djela, poput boje očiju, kose i kože analizirajući DNA. Ovo područje kojeg još zovemo forenzična fenotipizacija potpuno je nova disciplina, koja nam otvara vrata rješavanju do sada nerazjašnjenih slučajeva. Drugim riječima, analizirajući biološki trag pronađen na mjestu događaja već danas možemo utvrditi spol, približnu dob, boju očiju i kose počinitelja kaznenog djela. To je uistinu golem iskorak u području forenzičkih znanosti. Druga tema je bila vezana uz bioterorizam i forenzičnu mikrobiologiju. Naime, bioterorizam predstavlja uporabu mikroorganizama i/ili njihovih toksina s nakanom ozljeđivanja, razbolijevanja ili ubijanja ljudi, životinja,uništavanje poljoprivrednih dobara, vodnih gospodarstava itd. O posljedicama mogućeg terorističkog napada antraksom, botulizmom, kugom, velikim boginjama kao i o ulozi forenzičke mikrobiologije u otkrivanju i određivanju specifičnih uzročnika nepotrebno je govoriti .

Kineski gospodarstvenici su Vas pitali kakvo je političko i investicijsko okružje u Hrvatskoj. Što ste im rekli?

- Iznimno dobro su informirani od djelatnika Veleposlanstva u Zagrebu tako da je najvažnije govoriti istinu s dozom optimizma. Hrvatska birokracija i nesklonost prema privatnim investicijama nasljeđe je socijalizma i dobro je poznat fenomen izvan granica Hrvatske pa tako i u Kini. No, neki novi vjetrovi se osjećaju, a Kina i dalje misli da je investicija kroz Hrvatsku jedan od najboljih ulazaka u EU. To je dobar znak i trebamo ga iskoristiti. Dodatna dobra informacija koja je uvijek važna gospodarstvenicima jer procjenjuju potencijal neke države je ta što je hrvatski bruto domaći proizvod (BDP) u prvom kvartalu ove godine rastao je 2,7 posto.

Pitaju li vas ljudi često ljudi odakle potječu Hrvati? Kako odgovarate na takvo pitanje, a da je odgovor razumljiv potpunom laiku za genetiku?

- Ranija istraživanja su pokazala da populacija muškaraca iz Republike Hrvatske - kao i većina drugih europskih populacija - predstavlja iznimnu genetsku mješavinu. Više od 3/4 muškaraca iz današnje Hrvatske, vjerojatno su potomci starih Europljana, koji su došli na ove prostore prije i nakon posljednjega ledenog doba. Ostatak populacije uglavnom predstavlja potomke naroda koji su u ovaj dio Europe pristizali južno-istočnim pravcem, u posljednjih 10.000 godina, uglavnom tijekom procesa neolitizacije, kulture koja je donijela poljoprivredu i stočarstvo na naša područja te time doprinijela rapidnom porastu broja stanovnika.

Prije par tjedana vodeći svjetski znanstveni časopis Nature objavio je rezultate, čiji ste i Vi autor, a koji po prvi put do sada rasvjetljavaju ključnu migraciju anatomski modernog čovjeka iz Afrike. Tim rezultatima je i New York Times posvetio veliki prostor.

- U pravu ste, rezultati objavljeni u časopisu Nature po prvi put na osnovu preciznih genetskih istraživanja donose na vidjelo nove spoznaje vezane uz migraciju anatomski modernog čovjeka iz Afrike koja se dogodila pred otprilike 120.000 godina. Da je ta migracija činjenica, koja je potvrđena i analizom genskog materijala, pokazuje podatak da današnja populacija Papue (Nova Gvineja) sadrži oko 2% genetičkog materijala, koji potječe iz perioda prvog širenja populacije anatomski modernog čovjeka izvan Afrike, a koja se dogodila prije 120.000 godina. Navedeni rezultati predstavljaju potpuno novo svjetlo u razumijevanju prvog izlaska modernog čovjeka s afričkog kontinenta, čiji su tragovi pronađeni u genetičkom materijalu danas živućeg čovjeka. Isto tako, rezultati su zanimljivi ako se promatra i sljedeća migracija anatomski modernog čovjeka, ona od prije 75.000 godina ('Out of Africa'), koja je najvjerojatnije pokrenuta iz istočne Afrike prema euroazijskom kontinentu, gdje se anatomski moderni čovjek povremeno ‘miješao’ s neandertalskom populacijom. Daljim migracijama ka istoku dolazilo je i do kontakta sa drugim starosjedilačkim populacijama npr. poput Denisovske populacije. Postojanje ove populacije otkriveno je tek nedavno, a Denisovski čovjek se očito iako genetski različit od modernog čovjeka ipak križao s precima anatomski modernih ljudi.

Kako vi vidite ulogu hrvatskog iseljeništva u Hrvatskoj u budućnosti?

- Iznimno bitnom, a moj stav je da je hrvatsko iseljeništvo nedjeljiv dio života Republike Hrvatske. Hrvatsko iseljeništvo nikada nije iznevjerilo Hrvatsku, no druga strana nije uvijek bila korektna prema njima. Stalno ističem onima koji zapravo znaju vrlo malo o hrvatskom iseljeništvu da je njihov utjecaj u inozemstvu golem, da boljih veleposlanika od njih nema i da se Hrvatska mora ugledati na države koje su vrijednost svoje dijaspore davno prepoznale, recimo npr. Izrael.

Godinama ste živjeli u SAD. Kako gledate na pobjedu Donalda Trumpa?

- Kao na želju građana SAD-a da se dogode promjene.

Što je s Vašom političkom karijerom? Mediji su vas povezivali s mjestom ministra obrazovanja u Vladi Andreja Plenkovića.

- Zbog obveza koje sam ranije naveo, moj politički angažman nije bio realnost, a Hrvatskoj ću pomagati na puno učinkovitiji način nego da sam uključen u dnevnu politiku.

Na vrhucu svoje karijere ste zbog sukoba s tadašnjim premijerom, koji je insistirao na rezanju proračuna Ministarstva obrazovanja i znanosti, otišli iz Vlade, odrekli se imuniteta, plaća i svih privilegija koje Vam je davalo mjesto saborskog zastupnika. To je do danas jedinstven potez na hrvatskoj političkoj sceni.

- Gledajte, nisam mogao dozvoliti predloženo smanjenje proračuna za obrazovanje, znanost i sport jer bi bilo u suprotnosti sa svim načelima za koja sam se zalagao. Hrvatska nema budućnosti bez ulaganja u inovacije, obrazovanje, znanost i nove tehnologije. Nadam se da je to sada svima postalo jasno. Ipak, mnogi još ne shvaćaju da ulaganje u obrazovanje i znanost nije trošak već da je to investicija. Što se tiče moje odluke da se nakon ostavke i odlaska iz Vlade i Sabora odreknem prava koja mi pripadaju, plaće, imuniteta itd., tada je možda izgledala radikalna, no danas bi taj obrazac ponašanja trebali živjeti svi političari kojima je nacionalni interes ispred osobnog. Često kolegama iz Vlade govorim da im nit vodilja u političkom životu treba biti činjenica da ministarski mandat traje relativno kratko i da nakon njega valja njega hodati ulicama uzdignute glave.

Poslodavci u RH se žale da im nedostaje obrazovanog kadra, a s druge strane nezaposleni bježe iz države u potrazi za bilo kakvim poslom. Je li doista obrazovni sustav neusklađen s potrebama tržišta ili je riječ i o rušenju cijene rada?

- Prije svega nekoliko godina imali smo obrnuti trend jer smo znali što hoćemo i kuda idemo. Stimulativnim mjerama (subvencionirana stambena kamata, stvaranje kadrovskih i tehničkih preduvjeta) u Hrvatskoj je tijekom moga mandata, po prvi put u pravom smislu zaživio projekt ‘Povratka mozgova' te se u periodu 2004.-2009. u Republiku Hrvatsku iz inozemstva vratilo 140 hrvatskih znanstvenika, uglavnom doktora znanosti. Istodobno je pokrenut i Fond ‘Jedinstvo uz pomoć znanja’ (UKF) kojim je od 2007. godine do mog odlaska iz Ministarstva – sredstvima u iznosu 57 milijuna kuna - financirano oko 90 projekata (suradnja domaćih i inozemnih znanstvenika), te je dan aktivan poticaj bližoj suradnji gospodarstva i znanosti.

Dakle, zaključak je vrlo jednostavan, ako država želi zadržati najbolje i najobrazovanije ne smije dopustiti stihiji da vodi procese.

Foto: Jadran Lazić

Možemo li se u skoroj budućnosti s Vaše strane nadati medicinskim otkrićima i razvojima od kojih će profitirati ‘obični’ ljudi? Među prvima ste u Europi započeli primjenu mezenhimalnih matičnih stanica u svrhu liječenja oštećenja hrskavičnog tkiva. Iščitavajući naslove dnevnih tiskovina, rezultati su jako dobri.

- Duboko vjerujem da će stanična terapija i regenerativna medicina promijeniti kliničku praksu koju poznajemo danas. Vezano uz Vaše pitanje, u pravu ste, Specijalna bolnica Sveta Katarina je prva institucija u regiji koja je u suradnji s kolegama iz SAD-a i Italije započela s aplikacijom mezenhimalnih matičnih stanica iz masnog tkiva s ciljem liječenja oštećenja zglobne hrskavice, koristeći inovativni sustav Lipogems. Inače mezenhimalne matične stanice (MSCs) imaju nekoliko važnih funkcija, među kojima su otpuštanje tzv. trofičkih faktora koji između ostalog sprječavaju staničnu smrt (apoptozu) kao i nastanak ožiljnog tkiva, stimuliraju stvaranje novih krvnih žila te imaju mitogeni učinak za tkivno.

Prema dosadašnjim rezultatima od kojih su neki objavljeni u Cell Transplantation 2015., ističu se tri moguća načina na koji autologni i biološki aktivni skafold (bioaspirat) koji je proizvod Lipogems-a prilikom intraartikularne aplikacije djeluje: a) postaje fibrozno tkivo koje osigurava mehaničku potporu u području oštećene hrskavice, b) stimulira proliferaciju hondrocita pacijenta, kao i istodobnu proizvodnju izvanstaničnog matriksa, c) na mjesto ozlijede doprema stanice koje potencijalno mogu imati regenerativnu sposobnost i time popraviti oštećenu hrskavicu. Ovaj postupak se u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina već je prošlo 30-tak pacijenata. Iako je još uvijek nedovoljno velika klinička studija kroz koju se do kraja može objektivizirati učinak Lipogemsa, no naša iskustva kao i rezultati iz raspoloživih studija sugeriraju da nakon aplikacije Lipogemsa dolazi bitnog smanjenja ili redukcije boli (prema VAS-skali), a određene studije kolega iz inozemstva sugeriraju da Lipogems postupak poboljšava stimulaciju regeneracije tkiva zgloba.

Predsjednik ste hrvatskog klastera konkurentnosti za personaliziranu medicinu. Prvi ste u Hrvatskoj i među prvima u Europi koji zagovara cjelovit pristup dijagnostici i liječenju koristeći načela personalizirane medicine. O čemu se točno radi?

- Trenutno, predmet moga posebnog interesa je personalizirana medicina koja predstavlja oblik medicine koji sustavno koristi informacije dobivene analizom genoma pacijenta ali i njegovih proteina sa svrhom prevencije, dijagnostike i liječenja bolesti. Iz svega je jasno da uspješnost personalizirane medicine ovisi o točnoj i pouzdanoj dijagnostici kao i o identifikaciji pojedinih prediktivnih biomarkera (bioloških biljega). Drugim riječima, cilj svih uključenih u personaliziranu medicinu je omogućiti specifičnu terapiju ‘skrojenu' prema potrebama svakog pojedinca. 

Ključna područja kojima se personalizirana medicina bavi uključuju: identifikaciju gena povezanih s nasljednim bolestima te posljedičnu terapiju, farmakogenomiku (procjenu omjera koristi i rizika pri ordiniranju pojedinih lijekova, doziranje lijekova, predikciju nuspojava) te procjenu rizika za nastanak najčešćih bolesti moderne civilizacije i posljedično liječenja. Prof.dr. Hoppner iz Hamburga i ja nedavno smo objavili knjigu iz farmakogenomike za njemačko, englesko i hrvatsko govorno područje u kojoj smo naveli ciljane gene koji determiniraju djelovanje 16 najčešće korištenih lijekova u kliničkoj praksi. Isto tako naveli smo analize koje treba napraviti, indikacije kao i preporuke za liječenje nakon utvrđenog genetskog statusa pacijenta. Promocija ove knjige je nedavno bila u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

BIOGRAFIJA

Prof. dr. Dragan Primorac, hrvatski je liječnik, pedijatar, genetičar i forenzičar. Profesor je na američkim sveučilištima Penn State University i University of New Haven te Medicinskim fakultetima Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Rijeci. Predsjednik je Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sveta Katarina i suosnivač je Sveučilišnog odjela za forenzičke znanosti, Sveučilišta u Splitu. Odlukom Senata Sveučilišta Penn State postao je prvi nositelj titule ‘Global Penn State Ambassador' u povijesti tog Sveučilišta. Trenutno obnaša dužnost predsjedavajućeg Odbora za međunarodne odnose Američke Akademije za forenzičke znanosti i predsjednika jednog od najuglednijih međunarodnog znanstvenih društava iz područja forenzičke i kliničke genetike ‘International Society of Applied Biological Science' u čijem radu sudjeluje i četvero dobitnika Nobelove nagrade.

Ukupno je objavio oko 200 znanstvenih radova, kongresnih priopćenja i poglavlja u knjigama. Više od 70 znanstvenih radova objavio je u časopisima koji se citiraju u Current Contentsu (CC) i Science Citation Indexu (SCI), a njegovi radovi su do sada citirani više od 3350 puta (Google Scholar) te je trenutno najcitiraniji hrvatski kliničar u njegovoj dobi koji živi i radi u Hrvatskoj. Radove objavljuje u najznačajnijim svjetskim znanstvenim časopisima, uključujući Science i Nature. Do sada je bio mentor u izradi 10 doktorskih disertacija i dva magistarska rada. Kao pozvani predavač sudjelovao je u radu više od 60 znanstvenih skupova širom svijeta te je dobitnik 16 međunarodnih i domaćih nagrada i priznanja.

O rezultatima njegovog rada pisali su najugledniji svjetski znanstveni časopisi poput Science, JAMA i The Lancet te sredstva javnog priopćavanja poput New York Times, USA Today, Chicago Tribune, Hartfor Courant, Connecticut Post, Hospital News, News Times, Večer (Slovenia), Kleine Zeitung (Austria), Haaretz (Israel), Die Presse (Austira) te gotovo sve domaće i regionalne dnevne i tjedne tiskovine. Među njegovim znanstvenim postignućima posebno se ističu slijedeća: a) tijekom rada u SAD-u, on i njegov tim, objasnili su jedan od mehanizama nastanka bolesti krhkih kostiju u djece (Osteogenesis Imperfecta) i zbog toga otkrića nagrađen je najznačajnijom američkom nagradom za mlade istraživače koju dodjeljuje American Society for Bone and Mineral Research, b) istodobno objašnjava mehanizam transporta mRNA s prijevremenim terminacijskom kodom te mu se na Sveučilištu Thomas Jefferson dodjeljuje Oustanding Platform Presentation Award od strane East Coast Connective Tissue Society, c) među prvim znanstvenicima u svijetu primjenjuje analizu DNA u svrhu identifikacije skeletnih ostataka masovnih grobnica i utemeljitelj je forenzičke DNA analize u RH, d) autor je izvornih rezultata o podrijetlu Europljana među njima i Hrvata, koji su po prvi put objavljeni 2001. godine u prestižnom znanstvenom časopisu Science, e) sa svojim timom po prvi put u RH primjenjuje liječenje koristeći mezenhimalne matične stanice izdvojene iz masnog tkiva.

Radio je i stručno se usavršavao na nizu institucija poput University of Connecticut, Health Center, Department of Pediatrics, Farmington, Connecticut, USA; State of Connecticut, Division of State Police, Meriden, Connecticut, USA; Armed Forces Institute of Pathology, Rockville, Maryland, USA; Analytical Genetic Testing Center, Inc. Denver, CO, USA; St. Christopher's Hospital for Children at Allegheny University of the Health Sciences, Department of Pediatric Surgery, Philadelphia i niz drugih. Dobitkik je 21 domaće i međunarodne nagrade među kojima su: The Young Investigator Award (American Society for Bone and Mineral Research,1992), The Michael Geisman Fellowship Award (Osteogenesis Imperfecta Foundation, 1993, The Life Time Achievement Award (Henry C. Lee’s Institute of Forensic Science, 2002), The Award of the Italian Region Veneto (zbog velikog doprinosa u promoviranju znanosti u EU, 2007), The University of New Haven’s International Award for Excellence (University of New Haven, 2010) i Presidential Award by the President of the International Association of Forensic Sciences (za doprinos u razvoju forenzičkih znanosti, 2011). Počasni je građanin u 5 gradova u RH i izvan RH, a 2015. godine zbog iznimnih doprinosa u razvoju hrvatske i svjetske znanosti odlikovan je ordenom Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, a 5. listopada 2015. godine biva nagrađen Državnom nagradom za znanost.

Član je American Academy for Forensic Sciences, Hrvatskog društva za humanu genetiku i International Society of Applied Biological Science. Počasni je član International Crime Analysis Association, Akademije tehničkih znanosti Republike Hrvatske, Strukovne udruga kriminalista Republike Hrvatske i Hrvatskog društva forenzičara.

Od prosinca 2003. godine do srpnja 2009. obnašao je dužnost ministra znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, a prema istraživanjima američkog International Republican Institute (IRI) iz 2007. godine građani Republike Hrvatske su ga proglasili najuspješnijim ministrom u Vladi Republike Hrvatske. 

Izvor: croexpress.eu