Preskoči na glavni sadržaj

Ivica Primorac-Talić: Što je za mene 10. travnja?

''…ONA JE LJUBAV KOJA NE MOŽE PROĆ.“
Kada se sjetim 10. travanja, sjetim se svoga djeda, obitelji, prijatelja, susjeda i njihovih  težnji, žrtve i nastojanja, da u tom teškom vremenu, pokušaju za nas stvoriti slobodnu i suverenu Hrvatsku državu. 

Nikada, ni pod nikavom silom raznih poslušnika i krivotvoritelja povijesti, neću niti ne mogu, prihvatiti bilo kakvu zabranu koja bi me spriječila spomenu na taj dan.

Politička stvarnost prije stvaranja NDH, nije bila tako crno-bijela kakvom je danas neki „dobronamjernici“ prikazuju. Neosporno da je 10. travnja bitan dan novije hrvatske povijesti, jer je riječ o uspostavi Države Hrvatske! NDH nije bila nova država već nastavak 16 stoljeća stare Države Hrvatske. Oni koji ne vole Hrvatsku to stalno namjerno zaobilaze, ona je pravni naseljenik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije… 

Ne mogu oni koji Hrvatsku nikada nisu htjeli to izbrisati iz svijesti i povijesti hrvatskih domoljuba. Ne mogu oni izbrisati iz svijesti da je većina hrvatskog naroda 10. travanja prihvatila sa radošću i oduševljenjem. Ne mogu nam izbrisati iz svijesti da je 10. travnja dan kada su hrvatski domoljubi pokušali spas Hrvata i Hrvatske od totalnog uništenja od strane srpskog četničkog fašizma i prevare nastale od ujedinjenja sa Srbijom 1918 g. 
Istina je da 10. travanj ne može biti dan proslave okupacije od strane fašista Sile Osovine  (Njemačka, Italija..). I sami hrvati su bili razočarani (i pobunili se Vokić, Lorković…) totalitarizmom kojeg su Sile Osovine donijele i u NDH, a hrvatski državni vrh prihvatio, ne vidjeći drugi način da se sačuva NDH, time dovodeći u pitanje plemenite hrvatske ideale na kojima uspostavljena NDH. Bilo je očito da samostalna Hrvatska nije bila u ni čijem interesu osim u interesu malog hrvatskog naroda. 

Na žalost Pavelić i domobransko-ustaški pokret nisu mogli birati prijatelje među stranim silama. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska kao čuvari versajskog poretka bile su za održanje Jugoslavije…
To su tada bila takva vremena…Teško vrijeme, teške odluke… Iz raznoraznih razloga, tada se hrvatski narod podijelio (nepismenost, neinformiranost…).

Ja danas ne vjerujem da bi naši djedovi, koji su bili istinski domoljubi, htjeli da se mi dijelimo na taj način tko je od njih bio ustaša, a tko partizan. Istina, treba osuditi zločine i zločince… Zločine se ne smije pravdati i stavljati stigmu isključivo na ustaški pokret, a oslobađajući od zločina partizanski pokret. Čak i prije Križnog puta i Bleiburga te masovnih poslijeratnih zločina nad Hrvatima, o kojima svjedoče i stotine masovnih grobnica po Hrvatskoj i Sloveniji, partizani su počinili i masovne zločine nad Srbima, Mađarima i Nijemcima ...

Domovinski rat je temelj
U Domovinskom ratu smo pokazali jedno veliko zajedništvo i ljubav jednih prema drugima. Zašto da i dalje ne gradimo naše zajedništvo! Ne zajedništvo za neku novu Jugoslaviju, ne za EU, nego za našu jedinu i Neovisnu Hrvatsku Državu, boreći se zajedno protiv svih okupatora naše lijepe i jedine domovine!
----
Ja sam je gledao kroz kapljice kiše
Ona je svjetlo sto me vodi kroz noć 
Olujnim valovima ona me njiše 
Ona je ljubav koja ne može proći

Ja bih ugledao sunce 

Kad bih ugledao nju 
Ja bih imao ljepotu 
Da je pored mene tu

Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj 

Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj 
Ja sam znao da ću svoju ljubav pokloniti njoj 
Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj


(Daleka Obala - Mojoj Lijepoj)


Ivica Primorac-Talić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb