Preskoči na glavni sadržaj

5. ožujka 1876. u Kašču i Šipovači bio se Boj na Ljubuški

Na današnji dan prije 139 godina, 5. ožujka 1876. za vrijeme Hercegovačkog ustanka u Šipovači je nizozemska prinzeza Ivana Marcus jurišala na Turke, a u Kašču na lokalitetu Vruće Kamenice vodila se središnja bitka u Boju na Ljubuški.
"Turske su vlasti, također, shvatile svu ozbiljnost novog pokušaja dizanja ustanka u zapadnoj Hercegovini pa su u nju odmah poslale jake snage. Iako je Musić kod Vruće kamenice izvojevao pobjedu nad većom turskom vojskom, nije bilo izgleda u nekakav uspjeh pa se odlučio na povratak u donju Hercegovinu." Ovako, ishod i posljedice boja na Ljubuški opisuje dr. don Ivica Puljić u djelu “Hrvati katolici Donje Hercegovine i Istočna kriza – Hercegovački ustanak 1875“.

Ustanak

O istom događaju u zborniku radova “Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku“, dr. Anđelko Mijatović piše:"U jednom osmanskom izvoru navodi se da je ljubuški kajmakan s 500 bašibozuka napao 700 ustanika oko sela Klobuka, odnosno kraj Dola i Šipovače. Sutradan 5. ožujka, došlo je do borbe u Donjem Kašču, jugozapadno od Klobuka, u kojoj je sudjelovalo oko 500 ustanika protiv 250 osmanskih vojnika."
"U Šipovači pod selom Kašče su započeli borbu s Turcima 5. ožujka 1876. Nizozemka Merkus je prva jurišala na Turke. Tada je poginulo 8. turskih vojnika", u knjizi “Bekija kroz vjekove“, navodi prof. Marko Vego.
Naravno riječ je o događaju iz Hercegovačkog ustanka 1875.-1878., u kojem se opisuje “Boj na Ljubuški”. Riječ je o više bojeva u razdoblju od 2. do 13.ožujka, kada ustanička vojska pod vodstvom don Ivana Musića i Miće Ljubibratića, koji zapovijeda dobrovoljcima iz niza europskih zemalja, prelazi Neretvu u očitoj želji da ustanak prošire i na zapadnu Hercegovinu. Središnja bitka u Boju na Ljubuški bila je upravo u predjelu Vruće kamenice u Donjem Kašču, 5. ožujka. Borbe se nastavljaju pa tako dr. Mijatović navodi novi sukob Musićevih ustanika i osmanske vojske 12. ožujka kraj Klobuka, nakon čega se ustanici ponovno povlače u Donje Kašče, a zatim se uz granicu vraćaju preko Neretve.

Obljetnica 

Iako je malo čak i pisanih izvora o tim događajima, u selu Kašču među malobrojnim žiteljima još su žive predaje, a ustanički štuc (kratka puška), posljednji ostatak iz tog vremena, nestao je sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

Večernji list (arhiv)/sipovaca-portal.blogspot.com

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat...

PARTIZAN FRANJO GADŽE NAREDIO DA SE UBACE BOMBE U JAMU PUNU LJUDI KOD SELA KAŠČE – LJUBUŠKI

Tekst je u cijelosti prenesen sa  komunistickizlocini.net Kašče – Ljubuški Selo Kašče kod Ljubuškog Jama u Kašču – Ljubuški Naime, poznati hercegovački franjevac i pisac fra Janko Bubalo u svojoj knjizi Apokaliptični dani (Zagreb, Matica hrvatska, 1992., str. 197. – 198.) piše sljedeće: »…u selu Kašču šipovačke župe, u jednoj jami, našlo se petnaestak ljudi, koji su se – nevini i samo od straha – kraće ili dulje vremena sakrivali oko svojih kuća. Iako se svatko svakoga bojao, njih je zajednička nevolja ipak zbližavala i vezala, pa su se s vremenom svi našli u toj kraškoj jami ne znajući možda ni sami što su od toga očekivali. Međutim, svaki je kraj (kao i sada!) imao svojih izdajnika-doušnika, koji su – uza sav oprez – ipak doznali da se u toj jami netko sakriva. Hrana im je dostavljana na jedan upravo tajanstven način! Tako da – iako su im često zasjedali – nisu nikada uhvatili nekoga od dostavljača. Za hvatanje ili likvidiranje te skupine bio je zadužen zločinac...

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb...