Preskoči na glavni sadržaj

Vrlosin iznad Kašča - Mont Blanc niske Hercegovine


Vrlosin, najveći vrh ljubuške općine, sa svojih 958 metara ili 962 metra iznad razine mora prema priručnom mjeraču visine, najviši vrh tzv. Niske Hercegovine, još jednom je opravdao teorijske pretpostavke svojega imena. Prema tim tvrdnjama Vrlosin ili Vrlosinj je kovanica od riječi vrlo sine, ugleda se i slično.

Zaista, s Vrlosina vrlo sine.

Toliko daleko da se vidi i Jadransko more. Zasluga za to pripada siječanjskoj buri koja je dodatno pročistila zrak ispran obilnim kišama, otkrivši dio mora između Ploča i Trpnja! Lijepo se na prijepodnevnom suncu uočava i maleni otočić ispred Pelješca, vjetrenjače iznad Ponikava… Taj detalj nismo zamijetili za ranijih pohoda na Mont Blanc niske Hercegovine!


Komadić mora i visovi Pelješca samo su dio pravog reljefnog bogatstva koji se uočava s tog nevelikog visa. Prema jugoistoku je Ljubuško polje i južnohercegovačka planina Bjelašnica u daljini, istočnije visoravan Brotnja, a dalje u polukrug planinski masivi Veleža, Prenja, Čabulje, Čvrsnice, Vrana i Ljubuše, pa u podnožju malena sela Greda, Jabuka u BiH, te Mijaca u Hrvatskoj.


Koji je to ljuti krš vidi se tek u siječnju, kada nema ni lišća ni raslinja. Ta tri sela danas su gotovo iseljena, međutim gledajući malene njivice čovjek ne može da se ne upita kako, odnosno od čega, su tu ljudi stoljećima živjeli? Zaista to je bilo umijeće koje danas samo grobne humke čuvaju.
S Vrlosina ne sine jedino prema jugozapadu zaklanjaju ga viši vrhovi takozvanog Vrgorskog gorja među kojima se sa 1314 metara ističe Veliki Šibenik kojeg treba razlikovati od Šibenika, jednog od vrha Biokova. Južnije je sv. Mihovil, pa Matokit iznad Vrgorca, Sokolova glava iznad Kašča…
Teško je pratiti toponime koje navodi mještanin Damir Tolj iz Grede, svakako najbolji poznavatelj tog područja, a po potrebi odličan vodič.


Pitom i sur istodobno, Vrlosin je rijedak primjer netaknute prirode na području niske Hercegovine, gdje su sveprisutna postala divlja odlagališta smeća. Tu na krajenjm rubu Ljubuškoga polja ili rubu biokovskog masiva, ovisno s koje strane se gleda, djeluje kao neki nezainteresirani promatrač onoga što se uokolo zbiva.
Pri tome je zahvaljujući nezainteresiranosti Hercegovaca za planinarenje sačuvao izvornu čistoću. Uz netaknutu prirodu lovac Iko Tolj "Zajkić" iz Jabuke nam se pohvalio da se može naći i divljači. Mi bismo dodali da je to zahvaljujući od dobrih zalogaja otežalim lovcima kojima obiluju sela oko Ljubuškoga polja.

Na kraju informacija za zanesenjake, dobar tzv. Popov put, vodi sa uzane asfaltne prometnice između Grede i Jabuke do vrha Vrlosina, pa do Kašča u podnožju.



sipovaca-portal/Bljesak.info

Primjedbe

Objavi komentar

Autor bloga ni na koji način ne odgovara za komentare korisnika...

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat
1 komentar
Pročitajte više

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam
Objavi komentar
Pročitajte više

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb
1 komentar
Pročitajte više