Preskoči na glavni sadržaj

VRGORAC: PRVI ČOVJEK TINOVA GRADA POKAZAO DA SAMO MISLI O SVOM DŽEPU


"Evo jedan moj članak koji bi se trebao uskoro naći u Slobodnoj Dalmaciji..."

PRVI ČOVJEK TINOVA GRADA POKAZAO DA SAMO MISLI O SVOM DŽEPU

LJUDSKI I POLITIČKI AUTOGOL BORISA MATKOVIĆA

Političari su svim stanovnicima demografski i gospodarski uništene Vrgoračke krajine, pokazali svoje pravo lice na trećoj sjednici Gradskog vijeća, a u tome je prednjačio gradonačelnik Boris Matković, koji je pokazao kako se treba boriti za svoj džep. Ovaj „veliki hadezeovac“ i nekadašnji istaknuti član Komunističke partije, svjestan da koalicijski partneri i jedan dio stranačkih simpatizera, te oporbeni zastupnici iz Nezavisne liste mladih traže od njega da smanji plaću za 30 posto, odnosno 20 posto kako bi se donekle solidarizirao s velikim brojem ljudi koji ne rade i svojim primjerom pokazao koliko mu je stalo do građana. Prljavim i prozirnim političkim igricama s „crvenim“ kako on predstavlja biračima SDP prije izbora ili naplatom starih usluga kako tvrde pojedini gradski vijećnici prošao je samo s deset posto manjom plaćom kako je i zamislio. Matković je jasno s tim poručio kako mu je na prvom mjestu vlastit džep, a onda sudbina više od 800 građana koji čekaju posao na Zavodu za zapošljavanje u ovom malom gradiću, te oko 400 onih koji strahuju hoće li dobiti plaću sljedećih mjeseci, među kojim prednjače zaposlenici gradskih tvrtki, ali i nekoliko građevinski tvrtki. Umjesto da bude primjer i moralna vertikala kao metkovski gradonačelnik Božo Petrov i sam kaže, idem na minimalac, jer ja sam najodgovorniji zašto se grad Vrgorac našao pred bankrotom, potrošio sam desetke milijuna na razne gluposti, ne razmišljajući što će biti sutra. Matković je jeftinim performansom s „ljutim“ političkim protivnicima zabio sebi veliki autogol u očima javnosti i pokazao svoje pravo lice. Dan poslije ove burne sjednice Gradskog vijeća nazvao me jedan stari i istaknuti sdepovac i rekao:
„Ovi moji ne znaju tko im glavu nosi, oni izlaze sa sjednice kad na dnevni red dolazi rasprava o plaći gradonačelnika i zamjenika gradonačelnika i vraćaju se poslije te točke dnevnog reda na sjednicu, to još nije zabilježeno u politici. Mislim, to je preočito, kako ćeš to sad narodu objasniti. Kad si već odlučio napustit sjednicu, onda se više ne vraćaš, to je abeceda politike“. 
Tužno je bilo gledati gradske vijećnike HDZ i HSS, kako podupiru Matkovićev prijedlog od 10 postotnom smanjenju plaće njemu i dogradonačelniku Pervanu. Pratio sam pozorno ta lica jer su svjesni u kakvoj se situaciji nalazi grad i koliko njihovih sugrađana jedva spaja kraj s krajem ,nekima od njih bilo je neugodno, da ne kažem mučno, doslovno su gledali cijelo vrijeme u pod i jedva čekali da sjednica završi.No, pritisnuti stranačkom stegom i raznim obećanjima kako će vjerovatno dobiti neke beneficije ili posao,a pojedini od njih već se nalaze u dobro razrađenim kombinacijama s gradskim vrhom, ipak su podigli ruku. Međutim, jedan od njih Josip Granić Schwabo, poput svjetionika izdigao se iznad svih i glasao protiv. Koliko je ta famozna Matkovićeva plaća za koju se grčevito bori, potpisnik ovih redaka nije uspio saznati, iako je nekoliko puta službeno pokušao doći do tog podatka, no u gradskoj upravi kriju to kao zmija noge. Međutim, prema nekim informacijama vrti se oko 12.300 kuna, kad se tome pridodaju dnevnice i ostali dodaci skupi se tu i 14.000 kuna, pored toga Matković, Pervan i Pandžić(najplaćeniji savjetnik u državi s obzirom na znanje i stručnu spremu) rijetko otvaraju svoje novčanike, jedi, piju i voze se na gradski račun i zašto bi se toga odrekli? A narod, treba im jedan dan u četiri godine, tada ga svojim jeftinim političkim trikovima ošišaju kao ovce. Prije su trgovali s Nezavisnom listom Miljenka Pivca, danas sa SDP, sutra s nekim trećim…za njih nema zime. No, pretužno je gledati kako je Vrgorac duboko podijeljen zbog politike, uspjeli su se zavaditi prijatelji, kumovi, rodbina…No, narod kad-tad progleda, a neka im ovo bude dobra opomena.


MATE PRIMORAC

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb