Preskoči na glavni sadržaj

Kašče: Proslava blagdana sv. Antuna Padovanskog zaštitnika sela



- Za nas je ovaj mjesec osobito važan, jer tradicionalno, svake godine, 13। lipnja slavimo sveca svega svijeta, nebeskog zaštitnika našeg sela, sv. Antuna Padovanskog.

- „Sv. Antun je bio zaštitnik siromašnih, uvijek i svugdje, suprotstavljajući se otvoreno nasilnicima“.
- „On je bio čovjek koji je štovao istinu, pod svaku cijenu, izmjenjujući blagost i nepopustljivost, već prema pojedinom slučaju। Nije se bojao nikada nikoga i ničega. Nikada ga nisu vodili pojedinačni računi kada se radilo o zaštiti potlačenih“. (Veritas)

- Na misnom slavlju, ispred kapelice sv. Ante, koje je vodio naš župnik don Antun Pavlović uz asistenciju župnika susjedne župe (Stilja-Banja-Orah) don Marina Marčića, okupio se veliki broj naših Kaščana, koji su došli sa raznih strana obilježiti ovu svetkovinu i „Ime Božjeg čovjeka – sveca- širitelja Kristove istine“.
- Bilo je i vjernika iz susjednih sela, tako da mi izgleda da je ukupan broj bio i malo veći nego prošlih godina…
- Do kasnih večernjih sati družilo se uz jelo, piće i nogomet na „Rašeljki“...
Posebno je na nogometu bilo „živo“…Bilo je Kaščana različitih generacija, i igralo se više utakmica। Bila je to borba za svaku loptu… Ipak, uz pivo je to „išlo“ dobro i veselo (sa puno smijeha), te se je i poraz lakše prebolio…
Na kraju se „ekipa“ oprostila uz insistiranje što skorijeg ponovnog okupljanja... Zadovoljstvo (svih nas) je bilo zbilja veliko, i više nitko ne sumnja da će se to nastaviti i u budućnosti।P.S. Veliko hvala Iki, Đuri, Mati, Željki, Mići, Ićki, Duli (posebno na pivu), a i ostalima koji su uložili dosta truda i rada da bih ovo uspjelo.Isto tako veseli što je ovo nogometno druženje, uz sve ostale, svojim prisustvom na „Rašeljki“ uveličao i ikona našeg sela „Stari Mić“.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Porijeklo Primoraca (analiza kroz povijest)

Tihaljina za vrijeme Turskog Carstva Do 1878. godine Tihaljina je ostala u sastavu Turskog Carstva, puna četiri stoljeća. Hercegovački je sandžak osnovan 1470. godine sa sjedištem u Foči. Tihaljina je pripadala nahiji Imota, koja je prvo pripadala Fočanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od šezdesetih godina XVI. stoljeća Imotskom kadiluku koji su tvorile nahije: Imota, Duvno, Buško blato, Ljubuški, Posušje, Gorska župa(sa sjedištem u Vrgorcu), Fragustin(Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjedištem u Makarskoj). Pred strahom od Turaka mnogi su kršćani bježali iz područja koja su Turci nastojali zauzeti. Prvi veliki progon katolika potječe iz vremena od 1516. do 1526. godine, rušene su crkve i samostani, proganjani katolički vjernici, kada je veliki broj katolika prešao na islam. U Tihaljini stoljećima je bilo skromno i siromašno. Budući da kršćani nisu smjeli graditi zidane kuće, niti ih pločom pokrivati, stanovali su u kolibama pravljenim od pruća i blat

In memoriam - brigadir Ante Primorac: I znam da ih i Ante tada sluša ...

Kao da smo jučer bili klinci koji se naganjaju oko nogometne lopte na igralištu. Dječaci koji se u jednom trenutku prepiru, čak i tuku, a već nekoliko minuta kasnije grle kao da se nisu vidjeli čitavu vječnost. Uvjeravali jedan drugoga kako ćemo postati velike face kad odemo iz ovog našeg, skromnog kraja. Svaki od nas imao je svoju viziju boljeg sutra. Bezbrižno smo krojili planove i obećavali jedan drugome da ćemo se uvijek držati skupa. Ni sam tada nisam znao koliko ću pamtiti svaki trenutak proveden s njim. Zbog tih uspomena još sam onaj dječak u dusi. Ali, isti ovaj dječak koji vam ovo priča, ima iza sebe jednu veliku mudrost i iskustvo proizašlo iz ne tako lijepih trenutaka u životu. Moj dječji san o mirnom svijetu uništio je Domovinski rat u našoj skromnoj hrvatskoj. Zemlji koja je samo tražila slobodu, bas kao i mi djeca. Nažalost, tada sam se uvjerio da ne žele svi ljudi na ovom svijetu isto. Koliko je realnost, zapravo ružnija od snova. A od tog stvarnog svijeta dobio sam

OTIŠAO JE JOŠ JEDAN OD NAS: NEDILJKO NEDO VEGAR 1952 – 2014

U mro je pripadnik ratne 4. Gardijske brigade i bojne Zrinski Frankopan, Nediljko Vegar Da, otišao je još jedan od nas. Naš suborac, prijatelj, učitelj... Naš "rod" "...  Bio je Nedo „rod“ svih branitelja i domoljuba. Takva nesebičnost i ljubav za Hrvatsku se rijetko viđa. Bio je naša moralna vertikala! Nadahnuće! Nediljko Vegar je za sudjelovanje u Domovinskom ratu dobio nekoliko odličja, među ostalima i Red Nikole Šubića Zrinskog za iskazanu hrabrost u borbi i višestruko ranjavanje, a  2005. godine umirovljen u činu pukovnika Hrvatske vojske. Nismo mi pred Nedom stajali u pozor zato što je on imao visoki časnički čin. Nedo je  uostalom čin rijetko nosio na odori (a bio je vrhunski časnik i vojnik), nego jednostavno zato što je on bio NEDO VEGAR, sinonim žrtve i borbe za Hrvatsku! Njegovo ime i pojava je značila puno, puno više od bilo kojeg čina i funkcije. Čovjek koji je svojim životom svjedočio kako se voli svoja domovina. Cijeli njegov život je borb